Švajcarac Nils Melcer, specijalni izvještač UN za mučenja, tečno govori švedski i imao je uvida u originalne dokumente, koji svjedoče o potpuno drugačijem toku događaja, piše autor Ortvin Rosner u blogu objavljenom na portalu austrijskog “Standarda”, zasnivajući tvrdnje na intervjuu, koji je Melcer nedavno dao švajcarskom onlajn magazinu Republik.

Promijenjeni iskaz jedne žene

Melcer navodi da jedna od dvije žene bila užasnuta kad je policija pred njenim očima počela da pretvara njene iskaze u krivičnu prijavu zbog silovanja. Ona je, kako je uvijek iznova isticala, dobrovoljno stupila u seksualni odnos sa Asanžom, a policiji se obratila da bi saznala da li naknadno mogu da ga nateraju da se podvrgne testu na HIV. Čim je primjetila da policija pretvara njen iskaz u nešto drugo, šokirana je napustila policiju. Uprkos tome, dva sata kasnije u švedskoj bulevarskoj štampi osvanula je vijest: “Džulijan Asanž optužen za silovanje u dva slučaja”.

S tim u vezi Melcer ukazuje na jedan posebno zapaljiv dokument: imejl pretpostavljenog službenice policije da “promijeni” navode u zapisniku.

U priču se uklapa i podataka da je žena još u stanici poslala SMS poruku prijateljici u kojoj je napisala da ima utisak da je policiji jedino stalo da se “srede Asanža”.

Iskaz druge žene

Sporna je uloga druge žene, koja je u početku samo došla u pratnji one prve. Melcer tvrdi da je upravo ona predložila prijateljici da ode u policiju, i ne samo to: odvela ju je u policijsku stanicu u kojoj je njena prijateljica bila na dužnosti. Upravo ona je saslušala ženu i sastavila zapisnik, a kasnije i lažirala dokument.

Tek sutradan i druga žena je dala iskaz i ispričala da ju je Asanž natjerao na seks bez zaštite, što je, prema švedskim zakonima, isto što i silovanje. Čudno je što su mediji o dvostrukom silovanju obavijestili prije nego što je druga žena uopšte dala iskaz.

Asanž se javljao švedskim pravosudnim organima

Melcerova istraživanja pokazuju i da je netačna tvrdnja da je osnivač Vikiliksa sistematski bježao izbjegavao švedsku ruku zakona.

– Istina je upravo suprotno. Asanž se više puta javljao švedskim vlastima da bi dao svoje viđenje događaja, ali su oni to izbjegavali – kaže Melcer.

– Zamislite da vas cijeli državni aparat i mediji devet i po godina optužuju za silovanje, a vi ne možete da se branite, jer nikada nije podignuta optužnica – kaže on.

Dvijema ženama je dodijeljen pravni zastupnik, koji je “slučajno” partner u advokatskoj kancelariji bivšeg švedskog ministra pravde Tomasa Bodstrema. Bodstrem je negovao bliske odnose sa SAD i tijesno je sarađivao sa CIA. U međuvremenu, Asanž je podnio zahtjev da napusti zemlju, za šta je dobio pismeno odobrenje javnog tužilaštva. Samo što je napustio Švedsku, izdat je nalog za njegovo hapšenje.

Engleska interveniše

Dok je on letio u Berlin, iz njegovog prtljaga volšebno nestaju njegovi laptopovi. Asanž je nastavio za London, odakle je švedskom pravosuđu takođe nudio saradnju. Sve dok nije saznao da se protiv njega možda kuje zavjera.

– Od tog trenutka, njegov advokat je ponavljao: “Asanž je spreman da svjedoči u Švedskoj, ali traži diplomatske garancije da ga Švedska neće izručiti Sjedinjenim Državama” – navodi Melcer u intervjuu.

Švedska je, međutim, uporno odbijala da pruži takve garancije.

Međutim, švedsko pravosuđe nije moglo godinama da razvlači postupak: morali su ili da ga obustave, ili da podignu optužnicu. U tom trenutku se, što je veoma neuobičajeno, umiješalo britansko pravosuđe kako bi spriječilo obustavljanje postupka.

– Englezi, tj. Kraljevska tužilačka služba, htjela je po svaku cijenu da spriječi Švedsku da obustavi postupak. Pritom bi Englezima zapravo trebalo da lakne što više ne bi morali da izdvajaju milione za nadziranje Ambasade Ekvadora kako bi spriječili Asanžovo bjekstvo – kaže Melcer.

Zašto se Amerika plaši Asanža

Pozadina bizarnog toka događaja je jasna, smatra Melcer. On ukazuje na to da je Asanž u to vrijeme upravo počeo sistematski da objelodanjuje teške američke ratne zločine, u saradnji sa Njujork tajmsom, Gardijanom i Špiglom. Samo nekoliko mjeseci ranije, aprila 2010. Vikiliks je objavio tzv. video “Kolateralno ubistvo”, koji je organizaciji dostavila američka uzbunjivačica Čelsi Mening. U njemu se vidi kako se pripadnici američkih oružanih snaga u Bagdadu smiju dok helikopterima gađaju ljude, među kojima i dva saradnika novinske agencije Rojters. Vatru su otvarali i na povrijeđene, na osobu koja je htjela da im pomogne i na djecu.

Ukoliko Asanž zaista bude izručen Americi, prema Melcerovoj procjeni, neće imati pošteno suđenje. Bio bi izveden pred ozloglašeni “Espionage Court”, gdje još niko nikada nije oslobođen, a suđenje bi se odvijalo van očiju javnosti i na osnovu tajnih dokaza. Asanžu pritom prijeti 175 godina zatvora. Melcer, s tim u vezi, navodi činjenicu da nijedan ratni zločinac iz građanskog rata u Jugoslaviji nije dobio više od 45 godina zatvora.