Iako se Džonson dugo opirao pritisku da podnese ostavku, na kraju ga je vlastita vlada i stranka praktično prisilila na to nizom ostavki i prijetnjom izglasavanja nepovjerenja.

Tras će tako postati treća britanska premijerka nakon Tereze Mej i Margaret Tačer. 

O stanju britanske politike dovoljno govori to što većina britanske javnosti (52%) već smatra da će Tras biti "loša" ili "užasna" premijerka, prema anketi YouGova iz prošlog mjeseca. 43% ispitanika takođe je reklo da joj "uopšte" ne vjeruje da će se nositi s gorućim problemom rasta životnih troškova. 

Tras je prošle sedmice u razgovoru za BBC obećala da će već u prvoj sedmici svog premijerskog mandata predstaviti plan za suzbijanje ogromnog rasta cijena energije i životnih troškova uopšte, djelimično uzrokovanog ratom u Ukrajini i ruskom odmazdom zbog sankcija. Nije, međutim, iznijela konkretne detalje tog plana pravdajući se da joj treba još vremena. 

Takođe je obećala da će "unutar mjesec dana predstaviti potpuni plan o tome kako će smanjiti poreze" i "pokrenuti britansku privredu".

Bila u Liberalnim demokratama u mladosti, zagovarala ukidanje monarhije

47-godišnju Tras, koja je od septembra prošle godine do danas bila ministar spoljnih poslova u Džonsonovoj vladi, prati reputacija ambiciozne, pa i beskrupulozne oportunistkinje. Njen politički put svakako je zanimljiv: potiče iz ljevičarske porodice i u mladosti se prvo pridružila centrističkim Liberalnim demokratama. Tada je zagovarala prilično progresivne stavove, od legalizacije kanabisa do ukidanja monarhije. 

Na kraju se ipak pridružila desnim konzervativcima 1996. Nakon nekoliko godina rada u privatnom sektoru za naftnog giganta Shell i telekomunikacionu kompaniju Cable & Wireless, aktivno se vratila u političke vode. 

Uspjeh je došao s vremenom. Postala je poslanica Jugozapadni Norfolk na istoku Engleske 2010. godine, preživjevši prije toga vanbračnu aferu koja ju je umalo koštala nominacije. Od 2012. je obavljala nekoliko ministarskih i drugih funkcija u obrazovanju, finansijama i pravosuđu.

Bila protiv Brexita prije referenduma pa promijenila stranu

Kada je 2016. na dnevni red došao referendum o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije - takozvani Brexit - Tras je imala još jedan politički zaokret po kojem je ostala zapamćena. U kampanji za referendum je, naime, aktivno učestvovala u taboru "Remain" za ostanak zemlje u EU. Njen prethodnik i donedavni šef Džonson, poređenja radi, bio je jedno od glavnih lica tabora za izlazak. 

Ali nakon referendumske pobjede onih koji su tražili Brexit, i Tras je brzo promijenila tabor i postala jedna od najvećih pobornica Brexita. Kada je Britanija izišla iz EU, Džonson ju je zadužio za pregovore o novim sporazumima o slobodnoj trgovini, a prošle godine imenovao ju je ministrom spoljnih poslova.

Tras je u posljednje vrijeme privlačila pažnju nizom manje ili više kontroverznim izjavama. Na primjer, na već spomenuto pitanje kako će se nositi s krizom životnih troškova, odgovorila je da će svoje napore usmjeriti na "smanjenje poreskog opterećenja, a ne na dijeljenje milostinje".

Njene bizarne političke poruke novijeg i starijeg datuma, poput govora iz 2014. kad se zgražavala nad tim što Britanija uvozi većinu jabuka, krušaka i sira koje konzumira, već su postale svojevrsni memovi. Na meti ismijavanja na društvenim mrežama našla se i krajem prošle godine kad je prilikom obilaska britanskih vojnika u Estoniji pozirala na tenku, pod vojnim prslukom i šljemom.

Kaže da je spremna pritisnuti nuklearno dugme

Kad ju je voditelj radija "Times" na predizbornoj stranačkoj debati pitao bi li pritisnula "nuklearno dugme", odnosno naredila nuklearni udar "kao mjeru posljednjeg utočišta", odnosno kako bi se pritom osjećala - budući da bi to dovelo do "globalnog uništenja", Tras je potpuno hladnog pogleda i bezizražajnog lica odgovorila da je to "važna dužnost premijera" i da je "spremna to učiniti". 

Naravno, za pretpostaviti je da je riječ o hipotetičkom scenarijumu u kojem neka neprijateljska država prva pokrene nuklearni udar na koji bi se odgovorilo istom mjerom, ali Tras nije imala potrebu to razjasniti kako njene riječi ne bi dodatno zaoštrile tenzije s Moskvom. Svejedno je dobila aplauz okupljenih torijevaca (nadimak za članove Konzervativne stranke).

Tras se i ranije istakla svojim odlučnim stavom i oštrom retorikom protiv ruske akcije u Ukrajini. Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin u prvim danima akcije naredio stavljanje nuklearnog arsenala u viši stepen pripravnosti, njegov portparol Dimitrij Peskov čak je iskoristio "apsolutno neprihvatljive" izjave Trasove o "sukobljavanju i okršajima između NATO-a i Rusije".

"Ako ne zaustavimo Putina u Ukrajini, i druge zemlje će biti pod prijetnjom"

Tras je, međutim, izjavila da "moramo učiniti sve kako bismo pomogli Ukrajini, osim slanja vojske". I u julu je takođe naglasila da "čine sve što mogu kako bi podržali Ukrajinu", uključujući slanje oružja i sankcije, ali da ne podržava "direktnu uključenost trupa Ujedinjenog Kraljevstva".

"Ako ne zaustavimo Putina u Ukrajini, vidjećemo i druge zemlje pod prijetnjom: Baltik, Poljsku, Moldaviju, a to bi moglo završiti kao sukob (Rusije) s NATO", upozorila je još jednom na posljedice ruske pobjede u intervjuu za "Sky News" prošlog mjeseca. 

Za ruskog predsjednika rekla je da se "u nijednu njegovu riječ ne smije vjerovati" kada su ruske snage raketirale luku u Odesi 23. jula, samo dan nakon sklapanja sporazuma o deblokadi te luke i drugih ukrajinskih luka za izvoz žitarica. 

A kad su početkom juna dvojica britanskih državljana i jedan marokanski, strani dobrovoljci koji su se borili na strani Ukrajine dok ih ruske snage nisu zarobile, osuđeni na smrt na sudu Narodne Republike Donjeck, Tras je to nazvala farsom. 

"Oni su ratni zarobljenici. Ovo je lažna presuda bez apsolutno ikakvog legitimiteta. Moje misli su s njihovim porodicama. Nastavljamo činiti sve što možemo da im pružimo podršku", kazala je Tras.

Ostalo je, međutim, nejasno šta to tačno čine jer se Aslin u međuvremenu požalio porodici da su mu separatisti rekli da britanski funkcioneri nisu napravili ništa kako bi se založili za njegovo oslobađanje. I iz Kremlja su izjavili da britanske diplomate nisu bile u kontaktu s Moskvom i da ruski ambasador u Londonu nije pozvan u ministarstvo spoljnih poslova, pisao je tada "BBC".

Šokirala Makrona izjavom da nije sigurna je li on prijatelj ili neprijatelj

Razlog je navodno to što se ministarstvo, s Tras na čelu, boji da bi bilateralni sukob između Londona i Moskve mogao osnažiti lažne tvrdnje da su dvojica Britanaca bili plaćenici, zbog čega pokušavaju pomoći svojim građanima preko ukrajinskih vlasti.

Krajem prošlog mjeseca podigla je prašinu još jednom neobičnom izjavom. Na pitanje moderatorke na još jednoj debati je li "(francuski) predsjednik Makron prijatelj ili neprijatelj", Tras je lakonski odgovorila da "porota još vijeća" o tom pitanju i odmah dodala da će ga procjenjivati "po djelima, ne riječima" ako postane premijerka, podsjeća "Index.hr".

Makron je, kada su ga novinari pitali za komentar te izjave, prvo ostao vidno šokiran, a potom odgovorio da je "Ujedinjeno Kraljevstvo prijateljska zemlja bez obzira na svoje vođe, a ponekad uprkos svojim vođama". 

Čini se da će nova britanska premijerka imati zategnute odnose ne samo s Putinom već i s liderima prijateljske države kao što je Makron. O napetostima na unutrašnjem političkom planu ne treba ni govoriti.