Američkog predsjednik Džozef Bajden sigurno će se pitati na temelju čega je zaključio da američka vojska smije da napusti Avganistan.
Pobjeda 80 hiljada vojnika lojalnih talibanskom režimu nad nominalno 300.699 vojnika avganistanskih snaga priča je o sudaru ideološki visoko motivisanih i slabo opremljenih i navodno pristojno opremljenih kojima zapovijedaju loši i korumpirani.
Posebni istražitelj za rekonstrukciju Avganistana (SIGAR) u julu ove godine upozorio je da američka vojska posjeduje malo ili nimalo informacija o obučenosti Avganistanskih snaga za nacionalnu obranu i sigurnost (ANDSF) za samostalno djelovanje.
Sigar je tada konstatovao da je američka vojska precjenjivala sposobnosti avganistanske vojske, a da za to nije imala pouzdane dokaze. Dodao je i da bi povlačenje Amerikanaca iz Avganistana koje je krajem februara 2020. godine dogovoreno s talibanima moglo "značajno uticati na održivost ANDSF-a, i to pogotovo na segment održavanja letjelica i vozila."
Sigar je upozorio i da korupcija "uništava" ANDSF te da Avganistanci neće moći da održe borbenu spremnost zbog značajnog broja nepismenih vojnika i oslanjanja na tehnološki naprednu opremu.
Uzme li se u obzir da je, kako navodi Sigar, SAD zaključno sa martom 2021. godine na projekte sigurnosne rekonstrukcije u Avganistanu potrošio 88,3 miliarde dolara tada ovakva dijagnoza stanja u ANDSF-u deluje posebno crno.
"Rezultat vojnih sukoba na tlu daće odgovor na pitanje je li taj novac kvalitetno potrošen", rekli su iz Sigara.
Kongres SAD, gotovo sasvim sigurno, će posegnuti za izvještajem Sigara kako bi pokušao da odgonetne zašto su talibani za svega nekoliko nedjelja porazili avganistansku vojsku.
Američkog predsjednika Bajdena takođe će se sigurno pitati na temelju čega je zaključio da američka vojska smije da napusti Avganistan i ostaviti ANDSF da sam brine o zaštiti zračnog prostora, logistici, održavanju, rukovanju vojnim vozilima i letjelicama, sigurnosti, itd.
Britanski ministar umalo zaplakao: "Tužno je šta je zapad uradio"
Bajden je 8. jula 2021. rekao da nije vjerovatno da će Avganistan pasti i time pokazao da američka percepcija sposobnosti ANDSF-a nije bila u skladu sa stvarnim stanjem na terenu.
U trenutku kada je Bajden to izrekao, talibani su bili usred velike ekspanzije. Broj napada koji su talibani izveli tokom tri mjeseca nakon dogovora s SAD bio je znatno veći nego u istom periodu 2019. godine. Porast u broju napada u odnosu na 2019. zabilježen je i u ostalim kvartalima 2020. godine.
Nezavisna neprofitna organizacija za analizu politika Avghanistan Analysts Network na samom početku jula 2021. saopštila je da su talibani u tom trenutku pod kontrolom držali 127 od ukupno 420 glavnih gradova. Načelnik glavnih Oružanih snaga SAD Mark Milej 21. jula je konstatovao da talibani kontrolišu više od pola glavnih gradova županija. Poređenja radi, Milej je u junu 2021. rekao da su talibani kontrolisali 81 glavni grad.
Mediji navode da su fiskalna kriza do koje je došlo zbog pada prihoda od carina i smanjenja priliva međunarodne pomoći i strah od nasilnih talibana željnih osvete, koji se proširio zemljom zahvaljujući društvenim mrežama, svakako doveli do ubrzavanja degradacije stanja u državi. Avganistanska vlada je za to vrijeme ćutala.
SAD su do 5. jula teretnim avionima Boing C-17 Globemaster III iz zemlje odnijele 984 poveća paketa opreme Ministarstvu odbrane Avganistana i ostavile više od 17 hiljada komada opreme i 10 objekata.
Sigar je rekao da se za sigurnosnu rekonstrukciju zemlje osiguralo 88,3 milijarde dolara i da se u svrhu osnaživanja institucija vlasti i razvoj društva planiralo utrošiti 36 milijardi dolara. No, Sigar je otkrio i da se Ministarstvo odbrane "jako mučilo" pri procjenjivanju stvarnih borbenih i administrativnih kapaciteta ANDSF-a.
Amerikanci su avganistanske snage počeli da obučavaju 2002. godine, a tri godine poslije su preuzeli kontrolu nad obučavanjem policije i vojske. To znači da je obuka avganistanske vojske za moguću borbu protiv talibana trajala skoro dvije decenije.
Sigar je otkrio da je američka vojska s evaluacijom avganistanskih snaga počela 2005. godine, ali da je 2010. priznala da njen sistem za posmatranje i procjenjivanje borbene spremnosti nije postavljen tako da može izmjeriti "neopipljive" stvari kao što su rukovodstvo, korupcija i motivacija.
Amerikanci su metode promijenili 2013. godine, ali su već 2014. uočili da Avganistanci jako sporo napreduju. Tada je odlučeno da će se izvještaji o spremnosti ANOS-a u budućnosti tretirati kao vojne tajne. Sigar je takođe otkrio da ono što su visokopozicionirani generali govorili Kongresu SAD-a nije bilo u skladu s onim što su govorili nižepozicionirani vojnici.
Kongres SAD je tako u martu 2011. godine od generala Dejvida Petreusa, tada glavnog operacije ISAF (International Security Assistance Force) u Avganistanu, čuo da investicije u razvoj rukovodstva, pismenosti i institucija urodile plodom te da časnici ANDSF-a odrađuju važne zadatke u borbama protiv talibana.
Slično su govorili i drugi generali, ali u određenim izvještajima o stanju Avganistanu govorilo znatno drukčije.
Pukovnik Daniel Dejvis, koji je u Avganistanu godinu dana razgovarao s američkim i avganistanskim vojnicima, rekao je 2012. godine da njegove opservacije ne odgovaraju "ružičastim službenim izjavama američkih vojnih lidera".