Iako su Trampa u prvom mandatu odgovorili od sabotiranja NATO, drugi put neće imati ko da ga odgovori, ocjenjuju stručnjaci.
"Boli me k***c za NATO", tako je bivši predsjednik SAD svojevremeno izrazio svoje osjećaje o najstarijem i najjačem američkom vojnom savezu.
Ta izjava, izrečena u prisustvu Džona Boltona, tadašnjeg predsjednikovog savjetnika za nacionalnu bezbjednost, nikome nije bila iznenađenje, piše za Atlantik istoričarka i autorka više knjiga o Rusiji i Istočnoj Еvropi Еn Еplbaum.
Iako su Trampa u prvom mandatu odgovorili od sabotiranja NATO, drugi put neće imati ko da ga odgovori, prenosi Index.
Naime, Bolton tvrdi da ga je upravo on odgovorio da SAD napuste Alijansu, kao i da su u tome učestvovali i general Džim Matis, šef predsjednikove kancelarije Džon Keli, šefovi diplomatije Reks Tilerson i Majk Pompeo, pa čak i potpredsjednik Majk Pens.
Ali, Tramp se nije predomislio, a ako bude ponovno izabran ove godine, niko od tih ljudi neće biti u Bijeloj kući. Svi su oni raskinuli s bivšim predsjednikom, a više nema republikanskih analitičara koji razumiju Rusiju i Еvropu.
U drugom mandatu Tramp bi bio okružen ljudima koji ili dijele njegovu nesklonost američkim bezbjednosnim savezima ili ne znaju ništa o njima i nije ih briga. “Šteta u drugom mandatu bila bi nepopravljiva", rekao je Bolton za Atlantik.
Ipak, institucionalno, a možda čak i politički, Trampu bi napuštanje NATO-a moglo biti teško. Čim bi objavio svoje namjere, nastupila bi ustavna kriza. Za sklapanje međunarodnih ugovora u Americi potrebno je odobrenje Senata, ali Ustav ne govori ništa o kongresnom odobrenju za povlačenje iz takvih ugovora.
Upravo zbog te rupe u zakonu, demokratski senator Tim Kejn i republikanski senator Marko Rubio predstavili su zakon, koji je već prošao Senat, osmišljen kako bi spriječio bilo kog predsjednika SAD-a da se povuče iz NATO-a bez dvotrećinskog odobrenja Senata ili odluke Kongresa.
Ističe se da ni šteta koja bi nastala u javnosti i neslaganjima oko tog poteza nije tolika, kolika je psihološka, jer je NATO-ov najvažniji izvor uticaja nije pravni ili institucionalni, već upravo psihološki. Radi se, naime, o očekivanju kolektivne obrane koja postoji u umu svakoga ko bi prijetio članici saveza.
Čak i Kremlj, navodi se dalje, vjeruje da Amerikanci zaista vjeruju u kolektivnu obranu, kao i da je američka vojska zaista spremna za kolektivnu odbranu. Međutim, Tramp bi i to uvjerenje mogao okončati jednim govorom, jednim komentarom, čak i jednom objavom na društvenim mrežama.
Nakon toga više neće biti važno ako se Kongres, mediji i Republikanska stranka nakon toga prepiru oko legalnosti povlačenja iz NATO-a. Jer, jednom kada vrhovni zapovjednik kaže "Neću priskočiti u pomoć savezniku ako bude napadnut", zašto bi se iko bojao NATO-a?
A kad se Rusi, ili bilo ko drugi, više ne budu bojali američkog odgovora na napad, šanse da će ga izvijesti postaju veće. I Džejms Goldgejer, profesor međunarodnih odnosa na Američkom univerzitetu i autor nekoliko knjiga o NATO-u, smatra da bi rezultat Trampovog povlačenja SAD iz NATO bio haotičan.
“Еvropa bi odmah bila izložena mogućem ruskom napadu za koji nije spremna, i za koji ne bi bila spremna dugi niz godina”, dodao je on.
Dalje, bez NATO-a i bez američke predanosti evropskoj bezbjednosti, zalihe za Ukrajinu bi takođe presušile jer bi i sama mogućnost da Amerika napusti NATO prisilila evropske zemlje da zadrže svoje vojne resurse kod kuće. Jer, na kraju bi se i same mogle suočiti sa invazijom.
Sljedeći scenario je da ruski predsjednik osvoji Ukrajinu. Ukrajinska vojna logistika postala bi neodrživa.
Takođe, čim bi Tramp javno izgovorio da napušta NATO, svi američki vojni savezi bi bili u opasnosti. Tajvan, Južna Koreja, Japan, pa čak i Izrael shvatili bi da više ne mogu računati na automatsku američku podršku.
Zatim bi mnoge evropske zemlje morale da se približe Rusiji, dok bi mnoge azijske kalkulisale da se približe Kini, čisto radi samoodržanja.
Za to vrijeme, ako Tramp bude izabran, mnogi Amerikanci neće ni primijetiti šta se događa u svijetu.
