Gurbanguly Berdymukhamedov, predsjednik središnje azijske zemlje se u subotu pojavio na državnoj televiziji govoreći dužnosnicima da ugase plamen u plinskom krateru Darvaza usred velike pustinje Karakum zbog ekoloških i ekonomskih problema. 

2010. godine je Berdymukhamedov naredio da pronađu način da ugase "vječnu vatru" koja gori otkako je sovjetska operacija bušenja pošla po zlu 1971. godine. 

Riječ je o krateru prirodnog plina veličine 69 metara i dubine oko 30 metara. 

Nalazište tog prirodnog plina otkrili su sovjetski naučnici 1971. godine u potrazi za naftom. Nisu tada znali da je riječ o lokaciji bogatoj prirodnim plinom. Kada su počeli bušiti ispod bušilica za iskapanje otvorio se veliki krater te povukao bušilicu u zemlju. Srušilo se sve, a krater se širio tim pustinjskim područjem.

Berdymukhamedov je rekao da krater koji je napravio čovjek "negativno utiče na okolinu i zdravlje ljudi koji žive u blizini'. 

- Gubimo vrijedne prirodne resurse za koje bi mogli ostvariti značajnu zaradu i iskoristiti ih za poboljšanje dobrobiti naših ljudi - kaže Berdymukhamedov. 

Nakon operacije 1971 godine, shvatili su da je nastao problem. Ne samo da su 'vrata pakla' progutala svu njihovu opremu već je iz tog kratera curio i plin. 

Riječ je bilo o velikim količinama metana, koji nije jako toksičan, ali otežava disanje. Bila je to katastrofa za okolinu a uz nekoliko smrtnih slučajeva ljudi u obližnjim selima dovela je i do uništenja divljih životinja. 

Strahovali su da bi curenje plina moglo izazvati katastrofu puno većih razmjera, s obzirom na veliku mogućnost zapaljenja, pa su na vrlo jednostavan i lak način odlučili eliminisati tu mogućnost. Tako su barem mislili. Zapalili su krater. Riječ je o standardnoj proceduri tzv. kontrolisanom paljenju, praksi koja se koristi širom svijeta na lokacijama bogatima prirodnim plinom.

Trebao je to biti sasvim običan pokušaj eliminacije potencijalne opasnosti. Ali, jako su se prevarili, s obzirom kako krater Darvaza 50 godina nakon toga i dalje gori. Za razliku od kontrolisanih zapaljenja u ovom slučaju naučnici nisu znali o kojoj količini plina je riječ, pa su mislili da će se vatra sama ugasiti nakon nekoliko dana, ili sedmica.

Decenijama nakon toga čini se da vatri nema kraja. 

Turkmenistan je na petom mjestu u svijetu po rezervama prirodnog plina, a mogućnost bušenja zemlji bi mogla tako donijeti i velike prihode. Manjak međunarodnih cjevovoda i divovska vatrena rupa u tlu zaustavili su neke razvojne pokušaje. Od tada nije bilo nikakvih pokušaja rješavanja pitanja 'vječne vatre'.

Vrata pakla tako privlače stotine turista ali i životinje nesvjesne opasnosti koja im iz te rupe vreba. Lokalci pričaju o paucima koji su se bacali u jamu, zaslijepljenima plamenom. Uprkos svom zlokobnom izgledu i nadimku, ovaj je plinski krater zapravo jako zanimljiva lokacija. Kontrast vedrog neba i plamteće buktinje cijeli prozor čini nestvarnim, i savršenim za fotografije koje ostavljaju bez daha. Lokacija je to koju ne smijete propustiti ako se nađete u pustinji Karakum u Turkmenistanu i imate nekoliko sati 'za ubiti'.

2018. godine predsjednik ju je preimenovao u 'Sjaj Karakuma'.