Na kraju dugog hodnika, Sim i njegova žena sjede skupljeni na maloj sofi, ne mogu da podignu glave.

U jednoj od prostorija nalazi se tijelo njihovog 28-ogodišnjeg sina Džejmsa Sima. U susjednoj prostoriji je Džejmsov prijatelj Jun, a u pogrebnom preduzeću na drugom kraju grada položena je Džejmsova djevojka.

Oni su zajedno otišli u Itaevon u subotu uveče sa još dvoje prijatelja da proslave Noć vještica. Džejms je organizovao večernji izlazak.

- On je uvijek bio organizator, volio je da izlazi sa svojim prijateljima - rekla je njegova majka.

Džejms je bio jedna od 155 osoba koje su umrle kada je uska uličica postalo opasno prenatrpana. Prvi znak da je nešto krenulo po zlu bio je kada su se njegovi roditelji, kao i mnogi drugi, probudili i zatekli krevet svog sina prazan. Džejmsov otac je pozvao i njegove prijatelje da ga pozovu. Policija je odgovorila.

Dok su bili uhvaćeni u smrtonosnoj gužvi, dvojica prijatelja uspjela su da se probiju kroz gomilu i popnu se na neke ograde na ivici uličice. Džejms, njegova djevojka i Jun nisu uspjeli.

Džejms je volio da vježba i većinu svog slobodnog vremena je provodio u teretani, dižući tegove. Njegova majka ne može da razumije kako ga to nije spasilo.

Džejmsova veza je postajala ozbiljna, rekao je njegov otac. On i njegova djevojka su namjeravali da se vjenčaju uskoro. On je radio kao vodoinstalater, posao je marljivo obavljao, ali su njegova strast bili skijanje i surfovanje. Oči njegove majke su zaiskrile kada se prisećala šta je njen sin volio da radi, ali su se oči njegovog oca zatvorile i krenule su suze.

- Džejms je bio najbolji stariji brat. Kako će moj mlađi sin sada bez njega? - zapitao se neutješni otac.

Pored njegovog kovčega sjedili su njegovi školski drugovi. Park Ju-sung, najduže ga je poznavao, od njegove osme godine.

- Bio sam veoma stidljivo dijete. Džejms je bio moj jedini prijatelj. Zvao me je svuda sa sobom i ohrabrio da upišem tekvondo sa njim. Pomogao mi je da postanem otvoreniji - ispričao je drug.

Više od polovine žrtava bilo je u dvadesetim godinama i trauma se osjeća širom ove generacije. Ovo je druga katastrofa koju su preživeli. U 2014. godini, 250 srednjoškolaca je poginulo kada je potonuo trajekt kod jugozapadne obale zemlje. Srednjoškolci bi sada bili u 20-im godinama.

Saznavanje imena i priča mrtvih čini ovu tragediju još težom za ljude ovde da shvate. Njima su potrebni odgovori, stavljajući vlasti pod sve veći pritisak da utvrde šta je tačno pošlo po zlu i ko je odgovoran.

Džejmsovi roditelji nisu spremni da krive ikoga.

- Naš sin je gurnut, i on je umro. To je bila nesreća. Nismo razmišljali ko je odgovoran. Ne možemo da mislimo. Sve što možemo je da plačemo - rekli su.