Predstojeći samit BRIKS-a u Kazanju u Rusiji mogao bi da označi prekretnicu u globalnoj geopolitičkoj istoriji, piše u autorskom tekstu za RT Internešenel panafrički aktivista i politički analitičar Еgunči Beanzin.
Ovaj jedinstveni događaj okuplja 24 šefa države iz različitih zemalja, a uključivanje Antonija Gutereša, generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, u ovaj samit otvara velika pitanja o trenutnoj dinamici globalnog upravljanja.
Tradicionalno, na UN se gleda kao na bastion multilateralizma, ali je njihovo usklađivanje sa zapadnim silama upitno. Samit u Kazanju mogao bi da bude katalizator za strateško repozicioniranje, gdje bi UN mogle da traže da se kreću između starih saveza i trendova u nastajanju.
BRIKS više nije samo ekonomska koalicija: oni se afirmišu kao održiva alternativa istorijskoj dominaciji zapadnih zemalja. Čini se da unipolarni svijet, kako ga poznajemo, ustupa mjesto multipolarnoj eri, gdje nekoliko sila u nastajanju polaže pravo na svoje mjesto u globalnom procesu donošenja odluka.
Samit u Kazanju predstavlja priliku bez presedana za BRIKS da nacrta novu mapu međunarodne saradnje. Prisutni šefovi država razgovaraće o mnoštvu pitanja, od ekonomije do bezbjednosti, uključujući i ekološke izazove.
Formiranjem strateških saveza, ova organizacija, koja predstavlja preko 45 odsto svjetske populacije, nastoji ne samo da ojača svoj uticaj, već i da ponudi alternativnu platformu za zemlje u razvoju koje se često osjećaju marginalizovano u okviru tradicionalnih institucija Breton Vudsa kao što su MMF ili Svjetska banka. Ove rasprave bi mogle da dovedu do sporazuma koji bi, u zavisnosti od svog obima, mogli redefinisati pravila međunarodne ekonomske igre, navodi analitičar.
Zapad je, umjesto da stoji po strani, primoran da odgovori na rastuću i sve popularniju dinamiku BRIKS-a.
Zapadne vlade, koje se često ne slažu i podijeljene su oko svojih pristupa, mogu biti prinuđene da preispitaju svoj odnos sa zemljama u razvoju. Trenutna situacija je obilježena rastućim tenzijama, što ilustruje opadanje povjerenja u institucije sa zapadnjačkim središtem. Stav NATO i evropskih aktera prema BRIKS-u mogao bi da postane fokus žestokih debata, uz naglašavanje neizbježne potrebe za prilagođavanjem.
Prisustvujući ovom događaju, Gutereš vjerovatno ilustruje želju UN da obnovi svoju ulogu u svijetu koji se mijenja.
Ovaj samit bi takođe mogao da pruži priliku za zemlje Globalnog juga, koje žele da se njihov glas čuje na međunarodnoj sceni. Ove nacije, koje se često zanemaruju u globalnim diskusijama, mogu imati koristi od iskustava i resursa BRIKS-a da uspostave razvojne modele prilagođene njihovim potrebama.
Izazov leži u stvaranju jakih i trajnih veza koje nisu zasnovane samo na ekonomskim osnovama, već obuhvataju i društvena i ekološka razmatranja.
Multilateralizam, kako je zamišljen poslije Drugog svjetskog rata, suočava se sa periodom neizvjesnosti. Uspostavljene institucije se bore da efikasno odgovore na savremene izazove kao što su klimatske promjene, rastuća nejednakost i krize upravljanja.
Samit BRIKS-a mogao bi da ponudi novu viziju multilateralizma, inkluzivniju i prilagođenu aktuelnoj realnosti. Ovaj model bi mogao da stvori sinergiju među zemljama globalnog juga kao alternativu okoštalosti sadašnjeg zapadnog okvira.
Budućnost izgleda fascinantno sa samitom BRIKS-a u Kazanju. Ovo nije samo niz diplomatskih diskusija, već laboratorija za stvaranje nove globalne arhitekture.
Pošto Zapad može biti svjedok preraspodele moći u međunarodnim poslovima, zemlje u razvoju, koje predstavlja BRIKS, preuzimaju uzde ove transformacije.
Ovaj samit bi mogao da označi početak kraja zapadne prevlasti i nastanak nove ere u kojoj se konačno čuje glas Globalnog Juga. Događaji u Kazanju stoga obećavaju da će imati trajne posljedice na to kako zamišljamo svjetski poredak u decenijama koje dolaze, piše Beanzin.
