"Broj je impresivan, to je kao da imate grad veličine Hanovera ili Drezdena u kojem odjednom svi građani odluče da više ne žele biti vjernici", kaže jedan od najpoznatijih eksperata za crkvena pitanja u Njemačkoj, novinar Tilman Klajnjung.

Po njegovim riječima, radi se o "pravom egzodusu i ljudi osjećaju potrebu ne samo da se udalje od crkve, već i da imaju zvaničnu potvrdu da joj više ne pripadaju".

U Njemačkoj oni koji više ne žele učestvovati u crkvenom životu moraju ispuniti jednostavan formular, uplatiti simboličnu sumu novca i to se računa da su "ispisani iz crkve".

"To što su crkve imale finansijske afere i skandale sa zloupotrebom, ne samo da su oštetile njihov imidž, već mnogima očito olakšavaju odlazak", kaze Klajnjung.

O razlozima napuštanja crkve, član Centralnog komiteta Katoličke crkve u Njemačkoj Tomas Šternberg kaže da "ljudi okreću leđa crkvi jer su ljuti, zbog reformi koje je trebalo napraviti a nisu, i zato što više ne vjeruju crkvi".

Biskup iz Vircburga Franz Jung tvrdi da "crkva treba više da se bavi realnim problemima teritorija na kojem djeluje, da se bavi pitanjima koji izazivaju očaj ljudi i da prizna da je bilo grešaka, kao na primjer seksualnog napastvovanja".

Predsjednik Vijeća Njemačke evangelističke crkve Hajnirh Bedford -Štrom kaže da crkva ne može čekati da se ljudi vrate.

"Moramo izaći napolje, gdje se odvija svakodnevni život, crkva mora otvoriti ruke, biti na mjestu kad situacija hitna, moramo se miješati, protestovati i konkretno pomoći, na primjer ako se izbjeglice utapaju u Sredozemlju a svi samo stoje gledaju", kaže Bedford-Štrom.