Porodica Baniševski iz Indijanapolisa šesnaestogodišnjoj Slilviji i njenoj mlađoj sestri pripredila je nezamisliv život. Nakon što im je majka uhapšena dospjele su u ruke Gertrude, koja je djevojčice nemilosrdno sakatila, izgladnjivala i zlostavljala. Da se dešava tortura nad ljudskim bićem kao iz najgorih noćnih mora iz zatvorenih vrata ove žene monstruma, kako ju je prozvala svjetska javnosti, niko od komšija nije pretpostavljao.
Hapšenje majke i odlazak kod Baniševskih
Silvija je u porodicu Baniševski došla 1965. Godine. Do tada je živjela sa svojom majkom Beti, koja se razvela od Silvijinog oca.
Poslije hapšenja Beti, koja je osumnjičena za krađu, otac djevojčica ih je privremno premjestio u dom porodice Baniševski. Brigu o njima je trebalo da preuzme njegova poznanica Gertruda zajedno sa kćerkom Paulom.
Mislio je da će boravak u njihovoj kući obezbijediti psihološku i socijalnu stabilnost jer je on radio kao zabavljač po karnevalima i mislio je da njegov nestalan način života neće biti dobro okruženje za djevojčice, piše Viralnova.
Gertrudi je plaćao 20 dolara nedjeljno za brigu o djeci i bilo je predviđeno da one tu ostanu tri mjeseca, dok se ne završi karnevalska sezona.
Mučenje je počelo odmah
Muke djevojčica počele su odmah. Gertruda je bila u stanju nervnog rastrojstva. Njeni napadi depresije su se završavali zlostavljanjem djevojčica, da bi na kraju svu svoju agresiju usmjerila prema Silviji.
Gertruda je svakodnevno napadala Silviju, optužujući je da se bavi prostitucijom. Bila je poznata po radikalnim stavovima prema ženama.
Nedugo zatim, Gertrudi su se pridružila njena djeca. Često je ohrabrivala svog trinaestogodišnjeg sina da fizički zlostavlja djevojčice, a sestre su bile i na udaru njihovih komšija. Vezivanje, gašenje cigareta po koži, utrljavanje soli na žive rane bili su samo uvod u golgotu koja je zadesila Silviju. Djevojčica je bila primoravana da jede i sopstveni izmet.
Da li je moglo surovije?
Gertrudina kćerka Paula je po mnogo čemu bila gora od majke. Ova sedamnaestogodišnjakinja je konstantno udarala Silviju i jednom prilikom joj slomila zglob. Zatim je riješila da provjeri majčine tvrdnje o Silvijinom navodnom prostituisanju, pa je djevojku udarala po genitalijama uz optužbe da je trudna.
Sestre su nekoliko puta pokušale da obavijeste porodicu o onome što su doživljavale. Uspjele su da kontaktiraju stariju sestru Dijanu koja je u tom momentu imala 18 godina i već je bila udata. Ona, međutim, nije preduzela ništa, jer je mislila da djevojčice jednostavno izmišljaju jer ne žele da budu odvojene od porodice.
Silviji je zatim zabranjeno da ide u školu i smještena je u podrum kuće, bez adekvatne ishrane i sa nedovoljno vode za piće.
Dan prije Silvijine smrti, Gertruda i komšijin sin Ričard Hobs, urezali su užarenom iglom na Silvijinom stomaku sljedeći natpis: “Ja sam ku*va i ponosim se time”.
Oktobra 26. nakon višemjesečnog prebijanja, izgladnjivanja i mučenja Silvija Likens je umrla od otoka na mozgu, šoka i gladi. Imala je samo 16 godina.
Da li je zadovoljena pravda?
Nakon što je Gertruda otkrila da je djevojka mrtva, porodica je sakrila tijelo i pozvala policiju. Tvrdli su da je Silvija pristala da ima seksualne odnose sa grupom dječaka u zamjenu za novac i da su je oni negdje odveli. Za ovakve tvrdnje imali su i pismo koje su natjerali Silviju da napiše nekoliko dana ranije.
Međutim, prije nego što je policija napustila kuću, njima je uspjela da priđe Dženi.
Rekla je samo: “Izvadite me odavde i sve ću vam reći”.
Zahvaljujući njenom svjedočenju policija je uskoro upala u kuću porodice Baniševski da bi otkrila unakaženo tijelo šesnaestogodišnje Silvije. Gertruda, njena djeca Paula i Džon i komšija Hobs uhapšeni su pod sumnjom da su izvršili teško ubistvo. Zatim je uhapšen još i Koj Habard, mladić iz komšiluka za koga se utvrdilo da je sarađivao sa ubicama.
Džon, Hobs i Habard su osuđeni na 21 godinu zatvora, ali su 1968. pušteni na uslovnu slobodu. Paula Baniševski je osuđena na doživotnu robiju. Kasnije je presuda preinačena, pa je za krivično djelo - ubistvo iz nehata, dobila svega godinu dana zatvora.
Gertruda je osuđena na doživotni zatvor, ali je 1985. godine puštena zbog dobrog vladanja. Umrla je pet godina kasnije od raka pluća.
