U nedjelju ujutru, došlo je do požara na Svetoj Gori zbog čega je oko 9.40 časova proglašena uzbuna i na lice mjesta je došlo pet ekipa vatrogasnih vozila. Zgrade kelije u sklopu manastira je potpuno uništena.
Vatrena stihija zahvatila je dio manastira Kutlumuš koji pripada skitu Svetog Pantelejmona.
U pitanju je pravoslavni grčki manastir na Svetoj gori koji je šesti u hijerarhiji svetogorskih manastira. Posvećen je Hristu Spasitelju, njegovom Preobraženju.
Jeromonah Teofilakt evakuisan je na bezbjedno mjesto, a kako se navodi, vatrena stihija koja je izbila u nedjelju, progutala je Svetu keliju Bogorodice Životvornog izvora, piše Telegraf.
Vatrogasci su uspjeli da se izbore sa vatrenom stihijom i obuzdaju je kako se ne bi proširila na susjedne kelije, koje su bile blizu i u kojima žive monasi.
U pomoć su pritrčali i monasi iz susjedne Kelije i Kalivije kako bi što prije ugasili požar i spriječili eventualnu veću štetu.
Smješten je u središtu sjeveroistočne padine Svete gore, u blizini mjesta Kareja. Pored Kutlumuša je najpoznatija luka na Svetoj gori, poznat pod nazivom Kamegra, nalazi se istočno od pristaništa Iverskog manastira. U Kamegri pristaju brodovi koji dolaze na Svetu goru.
Manastir je izgrađen u obliku četvorougla, okružen zidinama sa kelijama, na tri sprata. U zapadnom zidu u gornjem dijelu nalazi se trpezarija, kao i dvije kapije na sjevernom zidu. Saborni hram posvećen je Preobraženju Gospodnjem i bogato je oslikan. Biblioteka čuva brojne gramate vlaških vojvoda slovenskim igumanima i grčkom patrijarhu (1397-1640). Lobanja svetog Alimpija Stolpnika se nalazi u riznici.
Darodavac manastiru bio i srpski car Dušan
Manastir se prvi put pominje 1169. godine. Izgradio ga je vizantijski car Aleksije Komnin u XII vijeku. Ime asocira na Turkmenistan i jednog od istoimenog potomaka vladara Kutlumuša I (umro 1063) iz maloazijske grane Turaka Seldžuka, koji je prihvatio hrišćanstvo. Periodi prosperiteta smjenjivali su se periodima opadanja manastira. Kutlumuš je često tokom svoje istorije bio rušen i obnavljan.
U drugoj polovini 14. vijeka do tada skromni manastir je doživio procvat, kada je stekao naklonost i osjetio milost srpskih vladara i plemstva. U više dokumenata pominju se izdašni darodavci: srpski car Dušan, carica Jelena (monahinja Jelisaveta), despot Jovan Uglješa i njegov tast kesar Vojihna, Vuk Branković i njegov brat Nikola Radohna (Radonja) i drugi. Nakon smrti igumana Haritona 1381. godine, manastir je stekao naklonost srpskog velmože Konstantina Dragaša. Ovaj je bogato darovao manastirsko bratstvo tako da ga patrijarh u sigilionu od juna 1383. godine naziva zaštitnikom i osnivačem manastira. Kasnije je u manastiru boravio arhimandrit Gerasim Zelić.
