Rusija će tražiti "zvanično međunarodno priznanje prave prirode zločina nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu", zvanično je najavio Vasilij Nebenzja, stalni predstavnik Ruske Federacije pri Ujedinjenim nacijama.
Naglasio je da je "usvajanjem rezolucije o Srebrenici napravljen presedan koji će uticati na dalje diskusije o proglašavanju drugih istorijskih tragedija za genocid", i nagovijestio da će ruska inicijativa ići preko Generalne skupštine UN kao i ona bošnjačka, iza koje je stajala Njemačka.
Iskusni diplomata nije precizno naveo buduće korake Moskve, ali je naglasio da je Rusija "uvijek pridavala veliki značaj očuvanju istorijskog sjećanja i vraćanju pravde".
"Zločini nacističke Njemačke nad narodima Sovjetskog Saveza, uključujući opsadu Lenjingrada i masovno istrebljenje civila, i dalje su jedna od najbolnijih tema za nas. Nastavićemo da svim raspoloživim sredstvima tražimo zvanično priznanje prave prirode ovih zločina i obnavljanje istorijske istine na međunarodnom nivou", istakao je Nebenzja.
Hladnoratovska istorijska dogma na Zapadu je "zaboravila" da u njemačkom Rajhu Jevreji nisu bili jedini narod predviđen za istrebljenje, niti su pretrpjeli najveće žrtve.
"Osvajanja Istoka koje je za nacističku Njemačku bio legitiman 'životni prostor' dovelo je do smrti šest miliona ljudi u Poljskoj, a u Sovjetskom Savezu do čak 27 miliona žrtava, što je 66 odsto svih ubijenih u Еvropi, odnosno 45 odsto stradalih u svijetu. Uništavanje Jevreja i porobljavanje Slovena bili su dio jedinstvenog poduhvata ''etničke reorganizacije' evropskog prostora i predstavljaju kontinuitet pangermanske politike antislavizma, raširenog kako na desnici, tako i na ljevici", navodi istoričar dr Miloš Timotijević.
Riješenost Rusije da podsjeti Zapad na ove činjenice stoji iza diplomatskog rječnika Nebenzje, a njegova javno izrečena poruka ukazuje da je Moskva već razradila strategije odgovora Berlinu.
"Kada velika sila javno iznese ovakav stav od njega više nema odstupanja i slijede akcije. Rusija je i prije glasanja upozorila da neće tolerisati zloupotrebu Generalne skupštine UN, kakva je načinjena uvrštavanjem na dnevni red takozvane rezolucije o Srebrenici. O takvom dokumentu nije smjelo da se glasa, jer je genocid pravna kvalifikacija o kojoj mogu da raspravljaju isključivo sudovi, a ne politički forumi, a GS UN je upravo to i ništa više. Nju su nosioci nekadašnjeg unipolarnog poretka zloupotrijebili da odglumi sud, a Rusija je upozorila da će to otvoriti 'Pandorinu kutiju' i apostrofirala Njemačku 'koja stoji iza rezolucije' a odgovorna je za najveći i najokrutniji genocid u 20. vijeku, Drugi svjetski rat", kaže Živadin Jovanović, karijerni diplomata sa velikim iskustvom.
Sa pravne strane, sarajevsko-berlinska rezolucija nije legitimna, jer je donijeta bez saglasnosti svih naroda u BiH, ali čak i takva morala je da dođe pred Savjet bezbjednosti UN. Zato što su znali da u njemu ovaj jednostrani dokument ne može da prođe, njegovi sponzori su smislili da ga proguraju kroz Generalnu skupštinu UN, očekujući stopostotni uspjeh zbog pritiska koji kolektivni Zapad može da izvrši na zemlje članice.
"Pokazalo se da je procjena bila pogrešna i da su i one države koje su glasale za takozvanu rezoluciju, učinile to u najvećem broju po inerciji, u strahu od vladara unipolarnog svijeta. Rezultati glasanja su, pak, pokazali da taj svijet više ne postoji, što je vrlo značajno za buduća izjašnjavanja. Sponzori 'rezolucije' su napravili čestu istorijsku grešku imperijalnih sila koje, pokušavajući da uspore ili zaustave procese opadanja, nesmotrenim potezima dovedu do suprotnog efekta. Videćemo šta će sve doneti ruska najava o utvrđivanju njemačke krivice koja podrazumijeva i određene nadoknade. Događanja u Zapadnoj Africi ukazuju da bi, na primjer i žrtve zapadnih kolonijalista i postkolonijalnih kompanija, mogle da traže kvalifikaciju tih zločina kao genocid i traže odštete", kaže Jovanović, prenosi "Kurir".
Termin "genocid" smislio je i izlobirao ga u UN pravnik, poljski Jevrej i naturalizovani Amerikanac, Rafael Lemkin. On u memorandumu upućenom Američkom savezu cionista 14. juna 1950. kaže: "Konvencija o genocidu je bila jedini međunarodni instrument za zaštitu Jevreja širom svijeta".
Poslije usvajanja Konvencije o genocidu u UN 1951. duže od 40 godina ovaj zločin nije pominjan u optužnicama, čak ni na suđenju Adolfu Ajhmanu u Izraelu, jer su pravnici uočili ozbiljne nedostatke pravne definisanosti pojma genocida i mogućnost političke zloupotrebe.
Suđenja po optužbi za genocid počinju tek u Haškom tribunalu koji je za ovaj zločin optužio i osudio isključivo - Srbe!
