Vijest je prošla pomalo ispod radara, zagušena brojnim drugim vijestima iz mjesta sukoba. Ipak, vijestu bi mogla biti jako bitna za nastavak sukoba, a možda i ocrtava američke planove i, u prvom redu, bojazni što se tiče Ukrajine.

Naime, sve se više i više postavlja pitanje dokad je moguće Ukrajinu naoružavati tolikim količinama oružja koje se nemilice troši u iscrpljujućem sukobu kojem se kraj ne nazire.

Sve je više glasova sa Zapada koji upozoravaju da se magacini oružja prazni puno većom brzinom nego što ih se puni, odnosno, da postojeća zapadna proizvodnja oružja i municije ne može ni izbliza pratiti tempo kojim Ukrajinci to oružje i municiju troše.

Bespoštedni topnički rat zalihe troši puno brže nego što se stvaraju

To je zbog nekoliko razloga, a u prvom redu je to što se u Ukrajini vodi bespoštedni topnički rat. U godinu dana ukrajinska vojska od SAD-a je dobila, i uglavnom sve potrošila, više od milion topničkih granata kalibra 155 mm. Na taj je način skoro ispraznila sve američke zalihe, a proizvodnja je minimalna.

Prošle godine američke kompanije uspjele su isporučiti samo 93.000 granata od 155 mm. Procjena je da će se proizvodnja ove godine povećati na 240.000, ali to neće biti dovoljno ni da se podmire ukrajinske potrebe, a kamoli ponovo popune zalihe američke vojske, prenosi Index.hr.

Situacija s ukrajinskim omiljenim oružjem, višecijevnim lanserima projektila HIMARS, tek je malo bolja. Godišnja proizvodnja projektila je oko pet hiljada, a Ukrajina je u godinu dana potrošila 4800. Lockheed Martin se trudi povećati proizvodnju na 10.000 godišnje, ali to ne ide ni lako ni brzo.

Najgora je situacija s protivoklopnim sistemom Javelin, koji Pentagon više ne isporučuje Ukrajini. Ne zato što ne bi htio, nego zato što ga više nema u magacinima. Ukrajina je u posljednjih godinu dana dobila čak 8500 projektila, a godišnja proizvodnja Raytheona i Lockheed Martina je tek hiljadu. S obzirom na to da je to složen sistem, mogućnosti povećanja proizvodnje su vrlo ograničene - tek na 2100 godišnje.

A to je sve samo dio oružja. Kako je juče napisao pukovnik Ričard Kemp, dopisnik Telegrafa, ukrajinske snage dnevno ispale 6000 projektila kao odgovor na rusku vatru koja je, da se i to spomene, još snažnija.

Ruska potrošnja ne brine Zapad jer na nju ne može uticati. Zapad brine ukrajinska. Tako je britanski ministar obrane Ben Voles kazao da bi ukrajinske snage mogle ostati bez municije ako je ne počnu štedjeti.

"Njegovi komentari podsjećaju nas na bitnu istinu: ta brutalna sila i sposobnost da se ona održi i obnovi tokom dužeg razdoblja istorijski je ono što na kraju pobjeđuje u ratovima", piše spomenuti pukovnik Kemp u svom tekstu.

U nastavku teksta piše da su Putinovi neuspjesi zavarali Zapad. Štaviše, to stoji i u naslovu članka. Ukrajina i zapadne zemlje imale su puno uspjeha od početka rata koristeći moderne i skupe vojne gedžete. Dronovi koji uništavaju tenkove mnoge su uvjerili da je stara taktika masovnih vojnih napada stvar prošlosti.

Ali sukob ide dalje, to je sve više izražena važnost starih metoda ratovanja poput artiljerije, koja i u ovom ratu odnosi najviše života.

"Svakodnevno Rusi ispaljuju tri puta više granata nego Ukrajinci, ali moskovska odbrambena industrija je u stanju rata, s proizvodnjom koja raste i nema znakova nestašice municije. Trenutna trka u naoružanju između Rusije i Zapada, koju gubimo, trebala bi poslužiti kao strašno upozorenje o stanju naše vlastite nacionalne odbrane", piše Kemp.

Slično govori i austrijski pukovnik te vojni analitičar Markus Reizner u tekstu koji donosi DW. On kaže da Zapad tek sad počinje shvaćati da sukob neće odlučiti nekoliko stotina tenkova, nego resursi.

"Recimo, imamo deseti paket sankcija protiv Rusije i usprkos tome njena privreda nije pokleknula. Isporučili smo oružje u nevjerovatnim količinama. Usprkos tome ruska vojska prelazi u ofenzivu", napominje Reizner, austrijski pukovnik i istoričar koji vodi područje istraživanja na austrijskoj Vojnoj akademiji.

Kako objašnjava, fabrike zapadne namjenske industrije i dalje proizvode tempom mirnodopskih vremena - i neće to promijeniti ako ne dobiju konkretne velike narudžbe od vojske. On dodaje, slično kao i ranije spomenuti Britanac za Telegraf, da evropske vojske nisu pripremljene na frontovski rat s okršajem topništva. "Svi magacini municije su ispražnjeni."

"Neke vojske imaju jedva deset do petnaest hiljada granata na skladištu. Toliko je ukrajinska strana ispaljivala samo u jednom danu na vrhuncu sukoba prošlog ljeta. Ruska strana je tada ispaljivala do 80.000 komada dnevno", dodaje.

"Na to Evropa više nije spremna. Nakon kraja Hladnog rata sve je preuređeno. Zalihe su bile usmjerene na borbe s pobunjenicima u Avganistanu ili Iraku", dodaje austrijski pukovnik.

Po njegovim riječima, Rusi nameću takozvani "rat iscrpljivanja" s utvrđenim položajima. "A on se odlučuje resursima, dakle municijom. U vojsci postoji pojam gladi za municijom. Ta glad sada u Ukrajini stupa na veliku scenu."

Reizner naglašava da su Rusi ispalili oko sedam miliona granata od početka rata, ali da imaju još 13-14 miliona komada. To, kaže, znači da će nastaviti s ratom iscrpljivanja. Moskvi odgovara i saradnja s Iranom.

"Ruski vazduši napadi su daleko jeftiniji nego ukrajinska odbrana. Jedna njemačka protivzračna raketa za sistem Iris ljetos je koštala 400.000 evra, a sada oko 750.000 evra. Jedan iranski dron košta oko 20.000 dolara. To je ogroman jaz u cijeni", kaže ovaj stručnjak.

U cijeloj priči oko naoružavanja Ukrajine javlja se još jedan potencijalni problem. Naime, sljedeće godine se održavaju američki predsjednički izbori. Amerika je dosad bila daleko najveći donator oružja, municije i pomoći Ukrajini i bilo kakvo smanjivanje te pomoći moglo bi biti kobno po Kijev. Izbori su, istina, još uvijek daleko, ali ni sukob ne izgleda kao da će uskoro stati.

Naoružavanje Ukrajine biće sasvim sigurno jedna od ključnih tema u kampanji ako se vojna operacija produži do tada. Republikanci su i dosad bili prilično kritični prema politici demokrata vezano za Ukrajinu i tamošnji situcaiju. Teško je da će s vremenom postati manje kritični, naprotiv. Eventualne promjene u SAD-u jako bi uticale na situaciju u cijelom svijetu, a kamoli u Ukrajini.

Uz ostale stvari, sasvim je sigurno da će slanje oružja i municije Ukrajini biti jedna od ključnih tema bezbjednosne konferencije koja danas počinje u Minhenu.

Njemački kancelar Olaf Šolc i francuski predsjednik Emanuel Makron su među 45 šefova država i vlada koji stižu na jedan od najvećih skupova o globalnoj bezbjednosti. 

Potpredsjednica SAD-a Kamala Haris, šef NATO-a Jens Stoltenberg i kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji takođe dolaze u Minhen, koji će u sljedeća tri dana postati središte međunarodne diplomatije. Organizatori su objavili da ruska vlada vojne operacije susjednoj zemlji nije pozvana u Minhen. To je prvi put u posljednjih nekoliko decenija da Moskva neće biti prisutna na godišnjem okupljanju svjetskih čelnika i stručnjaka o glavnim izazovima međunarodne bezbjednosti.