Nasilje protiv žena i djevojčica je "najraširenija forma povrede ljudskih prava na svijetu", piše u jednom članku koji su Ujedinjene nacije objavile povodom Dana borbe protiv nasilja nad ženama koji se obilježava danas, 25. novembra.

Prema navodima UN, više od trećine žena barem jednom u životu postaju žrtve nasilja. Tek manje od 40 odsto njih traži pomoć. Posebno često ćute žene koje su žrtve seksualnog nasilja.

"Većina slučajeva se dešava u bliskom okruženju žrtve", kaže Knut Albreht, prvi čovjek Pokrajinskog instituta za sudsku medicinu u Brandenburgu. "Možda je počinilac muž, partner, stric. Žene hoće da sačuvaju mir u kući. Uz nedjelo ide i sramota. Ima hiljadu razloga što se takve stvari ne prijavljuju."

Albreht i kolege bi da to promijene. Za žene koje ne žele ili ne smiju da prijave nasilje policiji, postoji mogućnost da sačuvaju dokaze povjerljivim pregledom. U pitanju je pilot-projekat u pokrajini Brandenburg.

DNK kao dokaz

Pregled poslije silovanja se obavlja tako da se čuvaju dokazi – koji bi bili valjani pred sudom – ukoliko žena kasnije ipak riješi da stvar prijavi.

Ljekarka dokumentuje sve vrste povreda. Napadnuta žena sa ljekarkom prolazi kroz upitnik u ambulanti. U kutiju sa dokazima dolaze fotografije povreda i donji veš. Kad završe posao, ljekari dokaze šalju na čuvanje u odjeljenju sudske medicine.

Tako se često dolazi do tragova DNK zločinca. Ideja je da se žene pregledaju samo koliko je neophodno i po onome što same kažu o nedjelu. "Ako je u pitanju bio oralni odnos, onda se ne uzima uzorak iz genitalija. Ako je ejakulacija usledila po stomaku, onda se bris uzima samo odatle", priča Albreht.

Čak i bez ejakulacije, postoje šanse da na žrtvi ima tragova DNK kože penisa. Ili, ukoliko je žrtva izgrebala silovatelja, da su tragovi pod noktima.

Stručnjaci kažu da je tu važno biti brz, jer se strani DNK na tijelu brzo razlaže i nestaje.

"Osim toga, ako je kod seksualnog nasilja sa penetracijom došlo do povreda vagine, one se mogu utvrditi pregledom", kaže jedna ginekološkinja Laja iz Berlina koja je zamolila da joj ne otkrivamo puno ime. "Poslije par dana ili nedjelja to je nemoguće utvrditi jer sluzokoža brzo zarasta."

Pregled pa psihološko savjetovanje

Nakon povjerljivog pregleda u Brandenburgu dokazi se čuvaju deset godina. Dokazi su tako spakovani da bi bez problema i godinama kasnije mogli da budu neoborivi pred sudom.

Šef projekta Albreht kaže da je, tokom pregleda, žrtva ta koja odlučuje o svemu.

"Pregled sprovodi školovano osoblje koje postupa vrlo obazrivo", kaže on. "Ako se žena libi kod uzimanja nekog brisa, onda to ne ide i neće se ni raditi."

U najmanju ruku bi žene četiri do šest sedmica poslije silovanja trebalo da posjete ginekologa kako bi uradile testove na trudnoću i zarazne bolesti.

Pilot-projekat u Brandenburgu predviđa da uzimanje dokaza bude samo prvi korak. Potom slijedi podrška ženama koja podrazumijeva i psihološko savjetovanje.

(Dojče vele/RTS)