Loš utisak koji je Džozef Bajden, predsjednik SAD, ostavio u debati sa Donaldom Trampom, gotovo automatski je pokrenuo nova pitanja koja su dodatno zabrinula demokrate, a koja se odnose na to da li će on napustiti predsjedničku trku.
Kako prenosi Si-Еn-Еn u analizi, to ne bi dovelo do jednostavnog procesa zamjene kandidata, jer je Bajden već pobijedio na stranačkim izborima, gdje gotovo da nije ni imao ozbiljnog konkurenta.Činjenica da je Bajden osvojio gotovo sve stranačke delegate ukazuje na to da su male šanse da on bude prisiljen da napusti trku protiv svoje volje.
"Ovo nisu 60-te godine. Birači Demokratske stranke su izabrali. On je nominovan", rekao je David Akxelrod, strateg Demokratske stranke.
Aktuelni primarni sistem, koji prednost daje stranačkim članovima u odnosu na stranačke prvake, u suštini je proizašao iz nezadovoljstva nakon što su demokrate izabrale potpredsjednika Huberta Hamfrija za svog kandidata 1968.
Čak i nakon što se predsjednik Lindon Džonson te godine povukao iz predsjedničke trke, prepoznajući njegovu sve manju popularnost i protivljenje do rata u Vijetnamu, Hamfri je predstavljao nastavak Džonsonove vijetnamske politike na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji u Čikagu.
Nasilje je izbilo kada su se demonstranti sukobili sa policijom dok je Hamfri prihvatio nominaciju. Stvari bi bile sasvim drugačije 2024. ako bi Bajden odlučio da napusti trku, iako će se konvencija demokrata vratiti u Čikago u avgustu.
Ako bi vodeći kandidat odustao od kampanje nakon većine predizbora ili čak tokom konvencije, pojedini delegati bi morali da izaberu kandidata stranke na kongresnom spratu (ili, potencijalno, tokom virtuelne prozivke).
To bi osvijetlilo uobičajeno pitanje ko su ti stvarni delegati. Demokratska stranka je postavila rok do 22. juna za države da izaberu više od 3.900 delegata - skoro svi su trenutno obećani Bajdenu - dodijeljeni su mu nakon pobjeda na stranačkim izborima u državama.
Ko bi eventualno zamijenio Bajdena?
Možete pretpostaviti, na primjer, da bi potpredsjednica Kamala Haris bila glavni kandidat za glasanje u takvom scenariju. Ali bilo bi i drugih potencijalnih kandidata koji su ranije tvrdili da bi mogli da vode efikasniju kampanju protiv bivšeg predsjednika Donalda Trampa.
Da li bi neko poput guvernera Kalifornije Gevina Njusoma - koji je ponudio podršku Bajdenu nakon debate u četvrtak - izazvao Kamalu Haris na konvenciji? Odgovaranje na zamjenu moglo bi da izazove podjele. Na delegatima bi bilo da odluče, u nizu glasanja nakon žestokog lobiranja, koga će izabrati.
Na demokratskoj strani, postoji i druga grupa koju treba uzeti u obzir - "superdelegati", grupa od oko 700 visokih stranačkih lidera i izabranih zvaničnika koji se automatski delegiraju na konvenciju na osnovu svog položaja. Prema normalnim stranačkim pravilima, oni ne mogu da glasaju na prvom glasanju ako mogu da promjene nominaciju, ali su slobodni da glasaju na sljedećim glasanjima.
Šta ako kandidat napusti trku poslije stranačke konvencije?
Bio bi potreban drastičan događaj da kandidat napusti trku par mjeseci između konvencije i izbora u novembru. Demokrate i republikanci imaju različite metode suočavanja sa ovom mogućnošću. Možete zamisliti da bi krajnji rezultat vjerovatno bio da se kandidat za izbore uključio u glasanje na opštim izborima, ali to nije nužno zagarantovano.
Demokrate: Demokratski nacionalni komitet je ovlašćen da popuni upražnjeno mjesto na nacionalnoj listi nakon konvencije prema partijskim pravilima, nakon što se predsjedavajući stranke konsultuje sa demokratskim guvernerima i rukovodstvom Kongresa.
Republikanci: Ako se upražnjeno mjesto pojavi na strani republikanaca, republikanski Nacionalni komitet može ili ponovo sazvati nacionalnu konvenciju ili sam izabrati novog kandidata.
Da li bi kandidat za potpredsjednika automatski bio nominovan za predsjednika?
U opširnom memorandumu Kongresne istraživačke službe se takođe navodi da ako aktuelni predsjednik postane nesposoban nakon što je dobio partijsku nominaciju, 25. amandman Ustava SAD bi uzdigao potpredsjednika na mjesto kandidata za predsjednika, ali bi pravila stranke određivala ko će postati kandidat stranke.
Nijedna stranka ne zahtijeva da potpredsjednik predsjedničkog kandidata bude uzdignut na vrh liste, mada bi to očigledno bio najvjerovatniji scenario.
Da li je ijedan kandidat napustio trku poslije stranačke konvencije?
U modernim vremenima, demokrata koji se kandidovao za potpredsjednika 1972. godine, senator Tomas Iglton, bio je primoran da se povuče nakon konvencije nakon što je otkriveno da je liječen od mentalne bolesti.
Šta ako izabrani predsjednik bude onemogućen da vrši funkciju poslije izbora?
Ako bi izabrani predsjednik preminuo, tajming je ponovo važan. Prema Ustavu, elektori koji se sastaju u državnim prestonicama tehnički biraju predsjednika. Dok neke države zahtijevaju da glasaju za pobjednika izbora u svojoj državi, u drugim imaju slobodnu volju. Bilo je nekoliko kongresnih saslušanja o ovoj temi.
Sugeriše se da bi očigledno imalo smisla da novoizabrani potpredsjednik jednostavno preuzme ulogu novoizabranog predsjednika. Ali zakon nije u potpunosti jasan. Prema 20. amandmanu, ako novoizabrani predsednik umre, njegov ili njen potpredsjednik, izabrani potpredsjednik, postaje predsjednik, prenosi Telegraf.
Moglo bi se postaviti pitanje, na primjer, kada tačno neko postaje izabrani predsjednik? Da li je to nakon što se elektori sastanu u decembru, ili nakon što se Kongres sastane da bi prebrojao glasove elektorskog kolegijuma 6. januara?