Amerikanci izlaze na birališta u utorak, poslije prvog ponedeljka u novembru, ali glasačkim listićima koje budu predali neće direktno birati predsjednika.
Iako se na listićima nalaze imena predsjedničkih kandidata, birači zapravo glasaju za svoje elektore/izbornike.
Еlektori, njih 538, prema sistemu utvrđenom Ustavom, naknadno se sastaju u svojim državama (prvog ponedjeljka nakon druge srijede u decembru) i glasaju za predsjednika i potpredsjednika, navodi Si-en-en, prenosi N1.
Oni čine izborni ili elektorski kolegijum, a njihove glasove zatim prebrojava predsjednik Senata na zajedničkoj sjednici Kongresa. Ta sjednica bi tradicionalno trebalo da se održava 6. januara.
Ovaj sistem izabran je iz nekoliko razloga: Prvo, očevi osnivači Sjedinjenih Država plašili su se frakcija i brinuli su da birači neće donijeti odluke na osnovu informacija. Nisu htjeli da oni govore pojedinačnim državama kako da sprovedu svoje izbore. Bilo je i onih koji su se plašili da će države sa najvećim brojem glasača u suštini na kraju izabrati predsjednika. Drugi su više voljeli ideju da Kongres izabere predsjednika, a i u to vrijeme je bilo predloga za nacionalno glasanje. Izborni kolegijum je bio kompromis.
Postoji elektor za svakog člana Predstavničkog doma (kojih je 435 i koji predstavljaju narod) i Senata (kojih je 100, i predstavljaju države, po dvoje svaku), plus dodatna tri za ljude koji žive u Distriktu Kolumbija – otuda 538 elektora.
Svaka država ima najmanje tri elektora. Kalifornija, najmnogoljudnija država, ima 53 kongresmena i dva senatora, tako da dobijaju 55 elektorskih glasova.
Teksas, najveća pouzdana republikanska država, ima 36 kongresmena i dva senatora, tako da dobijaju 38 elektorskih glasova.
Šest država – Aljaska, Delaver, Montana, Severna Dakota, Vermont i Vajoming – toliko su male, po broju stanovnika, da imaju samo po jednog kongresmena i tri elektorska glasa.
Distrikt Kolumbija takođe dobija tri elektorska glasa.
Birači u Portoriku i drugim nedržavnim teritorijama ne dobijaju elektorske glasove, iako mogu da učestvuju na predsjedničkim izborima.
Većina država (osim Mejna i Nebraske, koje su podijelile svoje elektorske glasove) daju sve svoje elektorske glasove osobi koja pobijedi na izborima u toj državi.
Postoje veoma demokratski dijelovi Teksasa i veoma republikanski dijelovi Kalifornije, na primjer, ali samo je narodno glasanje u državi ono što je zaista važno da bi svi elektori glasali za jednog kandidata.
Potrebno je 270 elektorskih glasova da bi se dobila većina izbornog kolegijuma. Ukupan broj elektora – 538 – ne može se promeniti ustavnim amandmanom. Ali broj elektora dodijeljen svakoj državi može se promijeniti svakih 10 godina, nakon popisa stanovništva.
Ako među broj elektorskih glasova bude neriješen ili ako niko ne dobije većinu, onda slijede izbori u Predstavničkom domu.
Iako je rezultat elektorskog kolegijuma obično bio u skladu sa narodnim glasanjem, bilo je nekih veoma značajnih odstupanja. Raderford B. Hejz (1876), Bendžamin Harison (1888), Džordž V. Buš (2000) i Donald Tramp (2016) osvojili su svaki izborni glas dok su izgubili glasove naroda.
Hilari Klinton je zapravo dobila skoro tri miliona glasova više od Trampa.
