U intervjuu Takeru Karlsonu, Vladimir Putin nije slučajno pomenuo Srbe - bila je to prilično jasna aluzija da će u slučaju potrebe Rusija pomoći. Putin je jedino Srbe pomenuo kao bratski pravoslavni narod koji je prošao kroz velike teškoće i kome će Rusija uvijek biti spremna da pomogne.
Prema riječima politikologa dr Dušana Prorokovića, pominjanje Srbije u intervjuu je iznenađenje. Imajući u vidu sve probleme između SAD i Rusije, on, kako kaže, nije očekivao da će se u razgovoru dvojica sagovornika pozabaviti i ovim prostorom. Putin se, pri tome, na Srbiju osvrnuo kratko, probranim riječima.
Sabotirana dehumanizacija Putina
Putin Srbe u intervjuu nije pomenuo za badava, smatra gostujući profesor na Moskovskom institutu za međunarodne odnose dr Stevan Gajić, jer Srbi nisu pomenuti samo direktno, već i indirektno, kada je ruski predsjednik govorio o pogubnom uticaju Austrougarske na identitete slovenskih naroda.
"On je govorio o ruskom slučaju, ali isto se odnosi i na nas - govorio je kako se habsburška politika 'zavadi, pa vladaj' odnosila na Ruse, a to se odnosi i na Srbe“, objašnjava Gajić.
Za njega je veoma važno što je Karlsonovim intervjuom sabotirana politika dehumanizacije Vladimira Putina.
"On nije magloviti neprijatelj - ovdje je to čovjek sa licem koji se prilično prijateljski obraća zapadnoj javnosti i govori o korijenima problema. Bitno je što je počeo 'od Kulina bana', od geneze problema i ruske državnosti i šta Kijev zapravo znači Rusima. I naravno, zaključak je najbitnija stvar - da će se ujedinjenje ruskog naroda i ruskih zemalja svakako desiti. Mislim da je to prilično jasna poruka“, kaže Gajić.
I za urednika na naše Alternativne televizije Davora Stankovića, pominjanje Srba u intervjuu bio je jedan od najjačih utisaka. On napominje da je Putin pomenuo i Kinu i članice BRIKS, ali u smislu privredne saradnje - Srbe je pomenuo kao prijateljski narod.
Zašto je intervju važan
Sam intervju ne razlikuje se mnogo od nekih drugih Putinovih medijskih istupa, pogotovo ne od njegovih godišnjih obraćanja, kaže Proroković. Karlson je intervju sistematizovao na drugačiji način, ali poruke koje je ruski predsjednik poslao su identične kao i prethodnih puta. Ipak, na Zapadu intervju predstavlja iznenađenje, jer je intervjuisanje Putina tamo zabranjeno.
Putin i nije mogao da kaže ništa novo, ali smisao intervjua i nije bio u tome, smatra profesor Fakulteta političkih nauka, dr Časlav Koprivica.
Njegov smisao je u tome da se probije medijska blokada koja se produbila sa početkom specijalne operacije u Ukrajini. On povlači paralelu sadašnjeg doba i doba Hladnog rata.
"U ono vrijeme, za medije sa Zapada bila je poslastica da dobiju intervju nekog od najviših rukovodilaca sa druge strane Gvozdene zavjese. To je bila jedna vrsta rariteta, budući da su se oni podsmješljivo odnosili prema tom stepenu pogrešne percepcije realnosti koja je bila dominantan narativ u istočnom bloku“, objašnjava sagovornik i dodaje da u doba Hladnog rata, na Zapadu nije postojao nikakav problem da se čuje glas druge strane.
"Sada, međutim, Zapad se na svaki način, kršeći elementarne norme na kojima počiva nekoliko stotina godina, trudi da se ne čuje glas druge strane. Jedino razumno objašnjenje je da to što druga strana govori, u ovom slučaju u liku Vladimira Putina, jeste da taj govor ne samo da je ubjedljiv, već razara neke od osnovnih postulata narativa Zapada, ne samo kada je riječ o specijalnoj operaciji na području nekadašnje Ukrajine, već i kada je riječ o novoj svjetskoj konstelaciji koju Zapad odbija da prizna“, ističe Koprivica.
Ako bismo povukli istorijsku analogiju, sada je potpuno jasno da vrijeme ne radi za onoga koji mora da ućutkuje drugu stranu, kao i da u današnjem svijetu koji je neuporedivo integrisaniji i u tehnološkom i u duhovnom smislu nego u doba Hladnog rata nije moguće začepiti usta drugoj strani. Taj će glas prodreti na Zapad i postaće jasno da je njegov dominantni narativ zastario, objašnjava Koprivica.
Putin je siguran u pozicije Rusije
Prvi i najvažniji utisak nakon intervjua je da Putin odaje utisak čovjeka koji je potpuno opušten i koji kontroliše situaciju na mnogo širem području nego što je Ukrajina o kojoj se najviše govorilo, kaže analitičar i konsultant Branko Pavlović.
"Putin je, dakle, potpuno siguran u ukupne pozicije Rusije u novonastajućem svijetu. On uopšte ne vidi da može biti bilo kakvog iznenađenja po interese Rusije“, konstatuje Pavlović.
Druga zanimljiva stvar, prema njegovim riječima, bila je Putinov odgovor da zna da Zapad traži izlaz iz ukrajinske krize tako da se ne obruka.
"Naravno, biće veoma teško iz realnosti kakva je sada na terenu iznaći model koji bi Zapadu ostavio trunku dostojanstva i uspješnosti. Pogotovo u izbornoj godini“, smatra on.
Za preparirane Amerikance intervju je negledljiv
Pavlović, ali i Stanković naglašavaju značaj intervjua i njegov uticaj na američku javnost.
Stanković je, kako kaže, pratio reakcije liberalne Amerike na društvenim mrežama i u medijima. Jedino što im je ostalo je, da Karlsona nazivaju ekstremnim desničarem i da umanje njegovu ulogu u medijskom životu SAD.
"Nadam se da će što veći broj Amerikanaca pogledati intervju i samo razmisliti o čemu se zapravo radi“, kaže Stanković.
Sa druge strane, Pavlović je prilično pesimističan kada govori o uticaju intervjua na prosječnog Amerikanca. Za njih je, kaže, intervju potpuno negledljiv, jer se i Putin i Karlson obraćaju ljudima koji hoće da ozbiljno da razgovaraju, što su riječi kojima je intervju praktično i počeo.
"Prosječni Amerikanac je već prepariran da ima 'rijaliti sistem', neke ogromne nadražaje na koje treba da reaguje petnaest-dvadeset sekundi. Kada krenete da dublje objašnjavate istorijske korijene, hronologiju političkih događaja, to je za njih apsolutno negledljivo“, zaključuje Pavlović.
