"Moja priča je da sam sa sedam godina silovana od strane sveštenika, to mu je bila prva župa nakon izlaska iz sjemeništa. Selio se iz župe u župu sljedećih 40 godina. Bila sam jedan dan u školskoj dvorani, moja majka je radila u župnom dvoru. Dvorana je bila tamna, sveštenik je na projektoru puštao film. Pitao me hoću li mu sjesti u krilo. Pristala sam jer sam učila da je on Bog. Bila sam zaokupljena projektorom, a on je gurnuo svoju ruku u moje gaćice i prste u vaginu. Svjetlo u meni se ugasilo. Ne znam koliko je to trajalo, pet, deset ili dvije minute, imalo je isti učinak. On je otišao, ja sam oprala ruke u malom zahodu i u tom sam toaletu ostavila dijete u sebi, prepolovila sam se i nisam se toga sjećala dok ga nisam ponovno vidjela u sedmom razredu. Morala sam ići kod njega da mi da pomazanje u sklopu svete tajne pričešća. Pogledala sam ga i doživjela sam trenutak u kojem sam sama sebi rekla: To je čovjek koji me silovao, sada sam imala riječi i mrzila sam jer sam morala ići kod njega da primim pričest", ispričala je Dispenca za N1. 

Meri Dispenca dodaje da je tek u 52. godini progovorila o tom strašnom danu. 

"Nastavila sam da radim u Crkvi, postala časna. I nisam se htjela toga da se sjećam jer sam znala ako se s time suočim da ću izgubiti nešto što volim, a voljela sam Crkvu. Ali s 52 godine sam valjda bila dovoljno hrabra da kažem, i to je bilo na radionici o seksualnom zlostavljanju sveštenstva. Probudila sam se i rekla to se meni dogodilo i moram nešto učiniti. U međuvremenu sam se suočila sa zlostavljačem,ali on nije snosio nikakve ozbiljnije posljedice. Zato sam na ovom sumitu htjela čuti što ćemo sa sveštenicima predatorima koji su sada u Crkvi, a ima ih puno. Možete naći njihova imena na bishop-accountability.org, imam popis biskupa koji su optuženi za prikrivanje i/ili zlostavljanje. Ti ljudi moraju das nose ozbiljne posljedice, ne mogu da nastave da čine zlo djeci, a Papa govori – obećavam vam da ćemo nešto napraviti čim se dogodi sljedeći slučaj. Ali što je s tvojom braćom koja su danas ovdje i koji su krivi?" pita se Meri.
Ona dodaje da Papa krivo zaključuje da je pedofilija u Crkvi prisutna jer je prisutna u cijelom svijetu.

"To je velika greška jer sveštenici se obvezuju na čistoću i celibat i žele tako živjeti. Ali Crkva ima svojih problema u pogledu kulture tajne, prikrivanja, genealogije zlostavljanja koja se prenosi s generacije na generaciju sveštenika. njihova se kultura mora preispitati, a ne samo reći dio smo veće kulture u kojoj je seksualno zlostavljanje djece prevalentni problem pa će tako biti i sa sveštenostvom. To je velika greška" navodi Dispenca.