Potresne i apokaliptične slike iz Turske nakon serije razornih zemljotresa obišle su čitav svijet, ali i otvorile niz pitanja - kako objasniti ogromno razaranje i stradanje na desetine hiljada ljudi. Da li je to samo zbog “plitkoće” i snage zemljotresa ili pak nisu poštovani propisi gradnje stambenih objekata na trusnim područjima? Profesor na Fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju u Banjaluci Anđelko Cumbo smatra kako se na slučaju Turske “sve poklopilo”.
“Bilo je više faktora koji su doveli do toga da veoma mnogo ljudi strada. Potres je bio plitak i jak, ali se desio i u ranim jutarnjim časovima kada ljudi spavaju. Ali iz svega viđenog može se zaključiti da je do ovolikog stradanja došlo i zbog lošeg kvaliteta izgrađenih objekata. Ne treba zaboraviti da se radi o trusnom području u kom se sudaraju tri ploče. I to se znalo. Znači, nadležni iz tih regija su trebali voditi računa o kvalitetu gradnje. Ali slike s terena ukazuju suprotno, da se o tome uglavnom nije vodilo računa, ni o izboru lokacije, projektovanju, tehničkoj dokumentaciji, spratnosti objekata i na kraju kvalitetu same gradnje. Rezultate tog javašluka pojedinih investitora koji su pokušali da se na brzinu obogate, ali i onih koji su im gledali kroz prste, danas možemo vidjeti u vidu zgrada koje su se porušile kao kule od karata”, istakao je Cumbo u intervjuu za “Glas Srpske”.
Prema njegovim riječima, slike s terena ukazuju da se uglavnom nije vodilo računa ni o izboru lokacije, projektovanju, tehničkoj dokumentaciji, spratnosti objekata i na kraju kvalitetu same gradnje.
On je dodao da i kod nas postoji mnogo novokomponovanih investitora, koji posljednjih godina zgrću ogromne pare gradnjom i prodajom stambenih objekata.
Iako zarađuju ogroman novac, dodao je Cumbo, kada treba adekvatno platiti nekog građevinskog inženjera to postaje veliki problem i "tada izrada projekta postaje navodno skupa te traže jeftinija rješenja".
On je ukazao da postoji veliki problem i kod onih zgrada koje imaju podzemne garaže, jer investitorima vrlo često smeta "višak" zidova, pa traže da se oni uklone i postave stubovi kako bi se dobilo više prostora.
"Slično je i kod poslovnih prostora pa se pojedini inženjeri malo zaigraju i projektuju nešto fleksibilniji objekat. Ne znači da su ovi objekti zbog toga opasni, da će se srušiti, ali su oni na ovaj način izloženi većem pomjeranju i stresu. Najgori slučaj može se desiti u onim gradnjama kada se ojačava gornji dio, zbog meke donje etaže", kaže Cumbo.
