Hemoragična groznica, povraćanje umrljano krvlju, dijareja, umor...ovi simptomi javili su se onima koji su "zakačili" smrtonosnu Marburgovu bolest od koje je posljednjih mjeseci počeo da strijepi jedan dio naše planete nakon što su se pojavili novi potvrđeni slučajevi. Malo je poznato da se ova bolest prije više od 50 godina pojavila i u Beogradu, ali na svu sreću, od tada do danas nije bilo novih slučajeva u Srbiji.
Zvaničnici su uplašeni porastom slučajeva Marburg virusa, jednog od najsmrtonosnijih patogena ikada otkrivenih. Ovaj virus ubio je već 15 ljudi u Ruandi, a stotine je pod nadzorom ljekara zbog sumnje da su inficirani. Strahuje se da virus, koji kod oboljelih izaziva i krvarenje iz očiju, može da se proširi i na druge afričke zemlje.
O ovom virusu, koji je za sada daleko od nas, bilo je malo riječi, ali trenutno predstavlja ozbiljnu prijetnju na afričkom kontinentu. Naime, svi zabilježeni slučajevi i epidemije do sada su potekli iz afričkih zemalja. U januaru 2025. godine, u sjeverozapadnoj regiji Kagera u Tanzaniji, prijavljen je novi slučaj Marburg virusne bolesti. Do 11. januara 2025. godine, zabilježeno je devet sumnjivih slučajeva, uključujući osam smrtnih ishoda.
Šta je Marburgova bolest?
Marburg virus prirodno cirkuliše među voćnim slepim miševima (Rousettus aegyptiacus), koji ne razvijaju simptome. Prenosi se kontaktom sa izmetom ili urinom slijepih miševa, te su zbog toga rudari rizična grupa. Osoba se može zaraziti i ako dođe u direktni kontakt sa krvlju, povraćanjem, stolicom ili tjelesnim tečnostima, zaraženih osoba, kontaminiranom iglom i medicinskom opremom, ali i sa dodirivanjem tijela preminule osobe.
Rani simptomi ove bolesti su visoka temperatura, jaka glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, umor i slabost. Od pet do deset dana nakon što bolest uđe u organizam počinje da napreduje, te se ravijaju i povraćanje koje je često krvavo, javlja se osip na koži, krvarenje iz nosa, desni i unutrašnjih organa, ali i poremećaji rada bubrega i jetre.
Na kraju dolazi do kome, šoka i otkazivanje organa, ali i smrti u 50-90 odsto slučajeva. Osobe koje prežive imaju dugotrajne probleme sa vidom, sluhom, bolovima u mišićima i mentalnim zdravljem.
Za Marburgovu bolest ne postoji lijek. Ovo je jedan od najsmrtonosnijih virusa, a njegova sličnost sa ebolom, visoka stopa smrtnosti i nedostatak efikasnog liječenja čine ga ozbiljnom globalnom prijetnjom. Svaka nova epidemija izaziva veliku zabrinutost, posebno u Africi gdje virus prirodno cirkuliše.
Prije 50 godina "napao" i Srbiju
Malo je poznato da su ljekari u Srbiji još prije 50 godina uspjeli da se izbore sa njim. Naime, "čudan" virus pojavio se 1967. godine kada su Njemačka (grad Marburg) i bivša Jugoslavija, odgosno Beograd zabilježili prve poznate slučajeve ove bolesti. Prema informacijama koje su poznate, navodno su naučnici radili sa majmunima uvezenim iz Ugande, a od ukupno 31 zaražene osobe, sedam je preminulo, što je ukazivalo na visoku smrtnost virusa.
U Marburgu i Beogradu, kao i u Frankfurtu, bolešću su bile zahvaćene osobe koje su u laboratorijama radile na identifikaciji Marburg virusa. Ova opasna zaraza od tada je imala nekoliko zabilježenih epidemija u Ugandi, Keniji, Angoli i Kongu, a prosječna smrtnost iznosi 50 odsto, dok je u nekim slučajevima i 90 odsto.
Ovaj incident bio je prvipoznati slučaj Marburg virusne bolesti u svijetu koja je tada bila gotovo nepoznata ljekarima. Tako je i dobio ime po njemačkom gradu Marburg gdje je prvi put i identifikovan. Nakon toga nisu zabilježeni novi slučajevi u Еvropi.
U januaru 2025. godine, u sjeverozapadnoj regiji Kagera u Tanzaniji, prijavljen je novi slučaj Marburg virusne bolesti. Trenutna epidemija u Tanzaniji već je odnijela osam života od devet prijavljenih slučajeva, što ukazuje na izuzetno visok rizik od fatalnog ishoda za oboljele.
