U Britaniji je početkom ovog mjeseca počeo rad na izgradnji dva nuklearna reaktora u Somersetu.
Reaktori, za koje se očekuje da će biti uključeni 2027. godine, jesu među 61 koji se grade širom svijeta - najviše u Kini, Indiji, Turskoj i Еgiptu - pošto se sve više zemalja okreće nuklearnoj energiji u cilju smanjenja emisija ugljenika.
Ipak, piše "Telegraf", sa još stotinama planiranih elektrana, stručnjaci se sada pitaju odakle će doći sav uranijum za njihovo gorivo.
Ova neizvjesnost podigla je cijenu radioaktivnog metala na nivo koji nije viđen više od jedne decenije. Istog dana kada je počela izgradnja nuklearki u Somersetu, cijena uranijuma je skočila na 85,75 dolara po funti na spot tržištu. To je najviši nivo od januara 2007. i u poređenju sa samo 24 dolara po funti na početku 2020.
Analitičari "Morgan Stenlija" predviđaju da će cijena uranijuma porasti na 95 dolara u prvoj polovini sljedeće godine, a postoje i oni koji očekuju mnogo višu cijenu.
Mnogi strahuju od krize u snabdijevanju, jer potražnja za uranijumom raste, ali rudari ne uspijevaju da dovoljno brzo izvuku metal iz zemlje. Predviđa se da će potražnja dostići 180 miliona funti samo ove godine, u poređenju sa samo 130 miliona funti očekivane proizvodnje, prema londonskoj istraživačkoj kompaniji "Oušn vol".
Obično u ovakvoj situaciji, visoke cijene robe bi navele kompanije da brzo ulažu u nove projekte kako bi povećali ukupne zalihe. Ali uranijum je druga priča, kaže Ben Finegold iz "Oušn vola". Ponovno otvaranje starih rudnika jedva da će uticati na snabdijevanje na globalnom nivou. Uz to, obično je potrebno više od decenije za otvaranje novih rudnika.
Iskopavanje uranijuma je komplikovanije od iskopavanja drugih plemenitih metala, dijelom zbog ograničenja u načinu njegovog transporta i skladištenja.
Kineski program izgradnje nuklearki doveo je do porasta potražnje uranijuma i "Oušn vol" procjenjuje da će u narednih 15 godina Peking imati zalihe od oko 454.000 tona ovog metala, što je polovina svjetskih zaliha ako proizvodnja uranijuma ostane na ovom nivou.
Tu je i pitanje zabrane uvoza ruskog uranijuma koji održava američke nuklearke u životu.
Kazahstan, najveći proizvođač uranijuma na svijetu, svoj proizvod slao je na Zapad preko Sankt Peterburga i sada pokušava da otvori novi "put svile" za uranijum, preko Azerbejdžana, Gruzije, Turske i onda do Francuske i Kanade. Osim što je duži, put je rizičniji i skuplji.
