Pad Vlade sirijskog predsjednika Bašara al Asada danas je dramatično okončao njegovu skoro 14-godišnju borbu za zadržavanje na vlasti dok se Sirija raspala usred brutalnog građanskog rata koji je postao bojno polje za regionalne i međunarodne sile, piše Glas Amerike.
Došao je na vlast 2000. godine, nakon što je njegov najstariji brat Bazil, koga je Asadov otac spremao za nasljednika, poginuo u saobraćajnoj nesreći u Damasku 1994. godine.
Bašar je doveden kući sa svoje oftalmološke prakse u Londonu, prošao je vojnu obuku i uzdignut u čin pukovnika kako bi jednog dana mogao da vlada.
Kada je Hafez Asad umro 2000. godine, parlament je brzo smanjio starosnu dob za predsjednika sa 40 na 34 godine. Bašarov izbor je potvrđen nacionalnim referendumom, na kojem je bio jedini kandidat.
Hafez Asad je vladao zemljom skoro 30 godina tokom kojih je uspostavio centralizovanu ekonomiju u sovjetskom stilu, gušeći neslaganje, navodi Glas Amerike. Formirao je savez sa šiitskim klerikalnim vođstvom u Iranu, zapečatio sirijsku dominaciju nad Libanom i uspostavio mrežu palestinskih i libanskih militantnih grupa, dodaje pomenuti medij.
Bašar je u početku izgledao potpuno drugačije od svog snažnog oca, a prije nego što je postao predsjednik bio je direktor Sirijskog kompjuterskog društva.
Njegova supruga Asma al Akras, sa kojom se oženio nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo dužnost, rođena je u Velikoj Britaniji.
Mladi par, koji je na kraju dobio troje djece živio je u stanu u luksuznom okrugu Abu Rumane u Damasku, dok su drugi arapski lideri uglavnom živjeli u raskošnim vilama.
Po dolasku na funkciju, Asad je oslobodio političke zatvorenike i dozvolio otvoreniji diskurs.
Pojavili su se saloni za intelektualce u kojima su Sirijci mogli da razgovaraju o umjetnosti, kulturi i politici što je bilo nemoguće za vrijeme vladavine njegovog oca.
Ali nakon što je 2001. godine 1.000 intelektualaca potpisalo javnu peticiju tražeći višestranačku demokratiju i veće slobode, a drugi pokušali da formiraju političku stranku, salone je ugasila strahovita tajna policija koja je zatvorila desetine aktivista, piše Glas Amerike.
Umjesto političkog otvaranja, Asad se okrenuo ekonomskim reformama.
Polako je ukinuo ekonomska ograničenja, pustio strane banke, otvorio vrata uvozu i osnažio privatni sektor.
U inostranstvu se držao linije koju je postavio njegov otac, zasnovane na savezu sa Iranom i politici insistiranja na potpunom povratku Golanske visoravni koju je Izrael aneksirao, iako se u praksi Asad nikada nije vojno sukobio sa Izraelom.
Godine 2005. pretrpio je težak udarac gubitkom višedecenijske kontrole Sirije nad susjednim Libanom nakon ubistva bivšeg premijera Rafika Haririja.
Pošto su mnogi Libanci optužili Damask da stoji iza ubistva, Sirija je bila prinuđena da povuče svoje trupe iz zemlje i na vlast je došla proamerička vlada.
U isto vrijeme, kako navodi Glas Amerike, arapski svijet se podijelio na dva tabora - jedan od savezničkih zemalja koje predvode suniti, kao što su Saudijska Arabija i Еgipat, a drugi sa Sirijom i Iranom koje predvode šiiti sa svojim vezama sa Hezbolahom i palestinskim militantima.
Asad se sve vrijeme uglavnom oslanjao na istu bazu moći kod kuće kao i njegov otac - svoju alavitsku sektu, izdanak šiitskog islama koji čini oko 10 odsto stanovništva.
Mnogi položaji u njegovoj vladi pripali su mlađim generacijama istih porodica koje su radile za njegovog oca, uključujući i novu srednju klasu i istaknute sunitske trgovačke porodice.
Mlađi Asadov brat Maher predvodio je elitnu predsjedničku gardu i predvodio je gušenje ustanka.
Njihova sestra Bušra bila je snažan glas u njegovom užem krugu, zajedno sa njenim suprugom, zamjenikom ministra odbrane Asefom Šokatom, sve dok nije poginuo u bombaškom napadu 2012. godine.
Bašarov rođak, Rami Makluf, postao je najveći biznismen u zemlji, na čelu finansijske imperije prije nego što su se njih dvojica posvađali, što je dovelo do toga da Makluf bude gurnut u stranu.
Asad je takođe sve više povjeravao ključne uloge svojoj supruzi Asmi, prije nego što je ona u maju objavila da je na liječenju od leukemije.
