Dokaz o porijeklu trebao bi da pomogne u borbi protiv pranja novca. Pravilo važi i ako se uplata obavlja u više navrata, a ukupan iznos prelazi 10.000 evra.

Kod gotovinskih transakcija u drugim bankama (koje nisu matična banka klijenta), obaveza dokazivanja porijekla novca važi već za iznose iznad 2.500 evra. To uključuje kupovinu plemenitih metala poput zlata ili zamjenu valute.

Šta može biti dokaz o porijeklu novca?

Prema BaFinu prihvatljivi dokazi uključuju:

• Aktualni izvod računa s drugog klijentovog bankovnog računa iz kojeg je evidentno podizanje gotovine
• Potvrde o gotovinskom podizanju novca s drugog bankovnog računa
• Klijentovu štednu knjižicu gdje je evidentirano podizanje gotovine
• Potvrde o prodaji (npr. račun za prodaju automobila ili plemenitih metala)
• Potvrde o razmjeni valuta
• Oporuku, testament, nasljedni list ili slični dokazi o nasljeđivanju
• Ugovor o poklonu ili prijava poklona
• Uplate u više navrata i dokaz o porijeklu

Čak i ako uplatu izvršite iz više dijelova, morate da pružite dokaz o porijeklu novca – naravno, ako ukupan iznos premašuje 10.000 evra. Međutim, kod redovitih (npr. mjesečnih) uplata banka ili štedionica neće automatski pretpostaviti da se radi o namjernom dijeljenju iznosa.

Ipak, tehnički se provjerava postoji li tzv. “smurfing” (doslovno “štrumfovanje”). To znači da se veliki iznosi namerno dijele na manje kako bi izgledali beznačajni. U tom slučaju banka ili štedionica provjerava je li vjerovatno da se radi o različitim uplatama ili o namjernom zaobilaženju obaveze dokazivanja porijekla novca.

Moraju li pravna lica takođe pružiti dokaz?

Kod pravnih lica češće se događa da polažu veće iznose u gotovini, pa stoga preduzetnici obično nisu obuhvaćeni ovim pravilom. Obično ne moraju dokazivati poreklo novca, osim ako gotovinska transakcija značajno odstupa od uobičajenog načina uplata.

(Feniks magazin)

Pratite nas i putem Vibera