To je ogroman ekonomski prostor i politička sila.

Poslije ruskog napada na Ukrajinu, ostale četiri zemlje su od posebnog značaja u kontekstu globalne reorganizacije ekonomskih zavisnosti i političkih partnerstava.

One su isporučioci sirovina i trgovinski partneri i svojim političkim stavom mogu presudno uticati na sukob.

Na primjer, postoji mogućnost da bi savez mogao da pomaže Rusiju kroz kredite.

"Trenutno se preostale četiri države suzdržavaju i još uvijek među njima ne postoji efikasna politička koordinacija, kojom bi se reagovalo na sankcije SAD i EU prema Rusiji", rekao je Roberto Gulart sa Univerziteta Brazilija u razgovoru za DW.

Zemlje su zbog sankcija suzdržane da kroz razvojne banke BRIKS-a pružaju Rusiji pomoć kreditima.

"Nova razvojna banka" sakuplja novac na međunarodnom tržištu uz niske naknade, rekao je Gualrt i dodao da savez "nije voljan da zauzme političke pozicije u momentu velike neizvjesnosti".

Sličnog je mišljenja i Ignjacio Bartesagi, direktor Instituta za međunarodnu trgovinu pri katoličkom Univerzitetu u Urugvaju, koji smatra da je savez još uvijek u početnoj fazi.

"Nedostaje im jasna strategija. Jasno je da pred nama stoji nova alijansa, koalicija i geostrateško partnerstvo", kaže Bartesagi u razgovoru za "DW".

Brazil želi da poveća proizvodnju nafte

Leri Fink, šef najveće svjetske kompanije za investicioni menadžment Blekrok smatra da bi dugoročno odvajanje Rusije od svjetske ekonomije dovelo do ozbiljnih potresa u ekonomskim odnosima među zemljama BRIKS-a.

Države bi morale ponovo da razmotre kakva zavisnost postoji među njima i kako bi se ona mogla smanjiti, što bi moglo dovesti do bržeg povlačenja iz nekih zemalja, piše Fink u pismu akcionarima koje je citirao Frankfurter Algemajne Cajtung.

Proizvodnja u Meksiku, Brazilu, SAD ili Jugoistočnoj Aziji mogla bi od toga da profitira. Brazilija se već sprema za ofanzivu. Ministar rudarstva i energetike Bento Albukerke je najavio da će povećati proizvodnju nafte za deset odsto do kraja godine. 

"To će biti doprinos Brazila stabilizaciji globalnog tržišta energije", kaže ministar.

Pred važnim odlukama stoji i Južnoafrička Republika. Usljed rastućih cijena gasa i povećanom potrebnom za novim privrednim projektima, Južnoafrička Republika pod hitno želi da obezbijedi svoje snabdijevanje gasom.

Kako navodi istraživačka mreža Amabungane ova afrička zemlja treba da odluči sa kim će da zaključi dogovor o snabdijevanju tečnim gasom vrijednim milijarde. U igri su naftno društvo Azerbejdžana SOCAR i Gasprom banka, koja pripada ruskom Gaspromu. Oba snabdjevača će razmotriti ponude, dok je koncern Šel protiv.

Južnoafrička Republika, dakle, mora da se odluči da li će uprkos novim geopolitičkim tenzijama u svijetu da se odluči za ruski gas i koji je stav ove države po pitanju Ukrajine.

Politički uticaj Indije i Kine

Daleko važnije je pitanje Indije i Kine. Prije nekoliko dana je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov ugostio ambasadore ostale četiri zemlje BRIKS-a, čime je Moskva poslala poruku SAD i Evropi da nije sama.

Ostale četiri države BRIKS-a, međutim, imaju i svoje interese. Indiji je, poput Brazila i Južnoafričke republike, do sada bilo uskraćeno stalno mjesto u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija.

Vašington Post izvještava da je Indija počela da kupuje naftu iz Rusije, uprkos sankcijama, dok indijske banke utvrđuju mogućnost za trgovinu u rupijima i rubljama. Ovo bi mogao biti signal da je Indija spremna da podrži Rusiju, čime bi se ova zemlja suprotstavila Zapadu.

Ipak, najvažniji igrač BRIKS-a je Kina, koja je zbog svoje ekonomske i političke moći prevazišla status zemlje u razvoju, kakva je bila 2006. kada je savez osnovan. Vlade Brazila, Južnoafričke Republike i Indije pomno prate kako se Kina sada pozicionira.

Nedavno je iz Pekinga poručeno da prijateljstvo sa Rusijom ne poznaje granice, ali da istovremeno treba poštovati i suverenitet Ukrajine.

Zemlje BRIKS-a bi mogle da traže od Zapada da plati za otvoreno pozicioniranje. A to bi pored sticanja statusa u UN moglo značiti i veći uticaj u Međunarodnom monetarnom fondu ili Svjetskoj banci. Kina bi, zauzvrat, mogla da podstakne da bude prihvaćena kao posrednik u sukobu. To bi potvrdilo uspon Pekinga u globalnoj politici.