"Život u Njemačkoj više nije raj, već borba za goli opstanak" Ni kod njih nije "med i mlijeko" kako mnogi misle

Umjesto obećane sigurnosti i blagostanja, mnogi se suočavaju sa visokim troškovima, pritiscima i pitanjem da li je vrijedilo napustiti domovinu.

Pismo Zorana T, objavljeno u rubrici „Moj život u inostranstvu“ lista Politika, izazvalo je veliku pažnju jer donosi otvoreno viđenje našeg čovjeka o izazovima života u Njemačkoj. U svojoj ispovijesti iz Minhena, autor opisuje put, susrete i razgovore sa našim ljudima, ali i sopstvene dileme zbog kojih se mnogi Srbi prepoznali.

Prvi susret sa Minhenom

Bila je tmurna ned‌jelja, možda i previše za polovinu oktobra, a ja sam bio uzbuđen jer sam krenuo za Minhen. Moj brat od strica Goran, rođen u Dizeldorfu, vozio je svog „pasata“, a sa nama je bio i stric Miladin. Dočekali su nas poslodavac Dalibor i Rade, bivši kolega koji me povezao sa njim. Posao je išao dobro, imao sam vremena da upoznajem ljude, ali ubrzo sam shvatio – naši ljudi nisu isti ovd‌je i kod kuće.

Razlozi odlaska i dileme

Razgovori sa ljudima otkrili su mi da mnogi odlaze ne samo zbog ekonomije, već i zbog osjećaja straha i nesigurnosti. Ljudi i su odlazili zbog d‌jece – „važno je da njima bude dobro“, govorili su, iako su imali stabilne poslove i stanove u domovini.

Njemačka više nije obećana zemlja

Kako godine prolaze, sve se češće čuje da Njemačka više nije zemlja blagostanja. Troškovi stanovanja u Minhenu postali su gotovo nepodnošljivi, poslovi nesigurni, a i u školama se od d‌jece očekuju odgovori o globalnoj politici, što je iznenadilo mnoge roditelje. U razgovorima se neizostavno postavlja pitanje povratka – „uskoro“ – ta maglovita i rastegljiva vremenska odrednica.