Boje grčkih ostrvskih kuća nastale su iz praktičnih razloga. Kamen dostupan na mjestima kao što su Mikonos, Paros i Naksos imao je jedan nedostatak – tamniju, zemljanu boju koja je privlačila sunce i život u kućama činila neizdrživim zbog visokih temperatura, piše Punkufer.

Kako bi se rashladili, Grci su obojili kamen u bijelo, a nakon što se takva metoda pokazala uspješnom, s vremenom je postala dio tradicije. U arhitekturu se sredinom 20. vijeka uplela i bolest. Kako bi se spriječilo širenje kolere, grčke vlasti zatražile su krečenje kuća krečom, koji služi i kao dezinficijens.

Baš kao i bijela boja – i plava ima svoje “zašto i zato”. Grčki ribari i pomorci farbali su vrata i prozore bojom koja im je ostala od bojenja broda, a plava je zbog svog sastava bila najdostupnija. Karakteristična plava boja koja se koristila za brodove i domove na grčkim ostrvima bila je napravljena od mješavine krečnjaka i sredstva za čišćenje “loulaki”, jedne vrste plavog talka koja je većini bila lako dostupna kod kuće. Stoga im je plavu boju bilo vrlo jednostavno napraviti.

Lijepe boje kuća na grčkim ostrvima prestale su da budu samo praktične i poželjne i postale su obavezne tokom šezdesetih godina prošlog vijeka. Aktuelni režim smatrao je kako će prepoznatljive boje podstaći patriotizam i nacionalizam, a uskoro je i donijet zakon kojim se nalaže farbanje kuća na grčkim ostrvima u plavo i bijelo.