Veće planete uglavnom nemaju pratioca popun Zemljinog Mjeseca, što je od vitalnog značaja za održanje života, tvrde naučnici.

Zato smatraju da je veća vjerovatnoća da ćemo na manjim planetama koje imaju pratioca otkriti oblike vanzemaljskog života.

Naš Mjesec igra ključnu ulogu u održavanju života na Zemlji, jer kontrolišući plimu i oseku okeana omogućava da se nastavi životni ciklus organizama na našoj planeti. Takođe, Mjesec stabilizuje Zemljinu rotaciju i doprinosi da klima bude uravnotežena. Oba ova faktora su ključna za opstanak života na našoj planeti.

U članku objavljenom u časopisu Priroda (Nature), tim istraživača predvođen docentkinjom Miki Nakadžimom sa Univerziteta u Ročesteru, navodi da su veličina i sastav planete ključni za razumijevanje kako nastaju njihovi sateliti.

"Razumijevajući formiranje satelita, sužavamo krug planeta na kojima ćemo tragati za životom sličnom Zemlji“, naglašava Nakadžima.

Kako planete dobijaju svoje pratioce

Po važećoj naučnoj teoriji Zemljin pratilac je nastao prije otprilike četiri i po milijarde godina kada je došlo do sudara proto-Zemlje – Zemlje u njenoj ranoj fazi razvoja – i nebeskog tijela veličine Marsa.

Posljedica ovog sudara je bio disk krhotina koji je kružio oko Zemlje, od koga se na kraju formirao Mjesec. Da bi otkrili da li druge planete mogu da formiraju satelite slične veličine, Nakadžima i njene kolege su napravile kompjutersku simulaciju sudara sa nizom hipotetičkih stenovitih planeta sličnih Zemlji i ledenih planeta različitih masa.

Zahvaljujući ovim sumulacijama Nikidžima i njen tim su zaključili da kada se stenovite planete mase šest puta veće od mase Zemlje i ledene planete iste veličine kao naša sudare, nastala energija utiče da se stvori materijal koji će gravitacija veće planete ubrzo privući nazad na njenu površinu.

Zašto je to važno

Ova ograničenja koja su naveli Nakadžima i njene kolege su važna za astronome koji istražuju naš Univerzum – istraživači su otkrili hiljade egzoplaneta i mogućih egzomjeseca, ali tek treba da definitivno uoče mjesec koji kruži oko planete van našeg Sunčevog sistema.

Ovo istraživanje im može pomoći gdje bi trebalo da ih traže.

"Potraga za egzoplanetama na kojima postoji život je obično bila fokusirana na planete veće od šest zemaljskih masa. Predlažemo da umjesto toga pogledamo manje planete jer su one vjerovatno bolji kandidati da imaju svog pratioca“, kaže Miki Nakadžima.