Tokom rutinskog pretraživanja neba za tragovima umirujućih zvijezda, naučnici su naišli na čudan signal koji je dopirao iz dubina naše galaksije.
Jedan od posmatranih zvjezdanih "leševa", bijeli patuljak udaljen više od 1.000 svjetlosnih godina od Zemlje, koji se oko svoje ose obrne svakih 15 minuta, imao je veoma neobičan izgled, sa dva lica.
Posmatrajući ovo nebesko tijelo, naučnici su shvatili da je površina njegovih polovina sačinjena od različitih elemenata.
Na jednoj polovini, naučnici su detektovali vodonik kao dominantan element, a na drugoj helijum.
"Oduvalo me je ono što sam vidjela, a isti osjećaj je imao i svaki astronom sa kojim sam podijelila podatke", kaže Ilarija Kajazo sa Tehnološkog univerziteta u Kaliforniji i članica tima koji je došao do ovog otkrića, za koje kaže da je "potpuno neočekivano".
Tim naučnika je čak dao nadimak ovom bijelom patuljku, nazvavši ga Janus po rimskom bogu sa dva lica.
Iako je prisustvo helijuma i vodonika karakteristično za kompoziciju bijelih patuljaka, ovo je prvi put da su astronomi pronašli tijelo koje ima tako jasnu separaciju elemenata.
"Kada sam pogledala spektar Janusa, odmah sam shvatila da gledam u nešto drugačije", kaže Kajazo i dodaje da postoje dvije teorije zašto je ovaj bijeli patuljak tako neobičan.
Prva teorija je da je Janus primijećen u posebnoj fazi kada teži elementi, poput helijuma, tonu prema dnu, a lakši, poput vodonika, izlaze na površinu. Iako je ovakva faza u životu zvijezde nešto o čemu naučnici teoretišu, ona do sada nije dokazana.
Kako su magnetna polja ključna u tome koliko će helijuma ili vodnika biti prisutno na površini bijelog patuljka, druga teorija je da Janus ima asimetrična magnetna polja, odnosno da je magnetno polje na jednoj strani snažnije od druge.
Naučnici još uvijek nemaju objašnjenje, već se nadaju da će u svojoj pretrazi svemira ponovo naići na još neku zvijezdu sa dva lica, čije slične karakteristike sa Janusom bi mogle da kriju odgovor.
