"Uviđao je da je svaka zajednica, svaka država, svaka ideologija, svaki čovek - tvrđava. I pitao da li ljudi mogu drugačije razgovarati sem kroz puškarnice. I vapio: `Živi ništa ne znaju, pomozite mi mrtvi, kako se može umrijeti bez straha ili bar bez užasa, jer smrt je besmislena, kao i život`", istakao je Bećković.

Bećković je naveo da je prije 40 godina, opraštajući se od Selimovića, rekao da, kada bi se sahranjivali uspravno, on bio jedan od prvih koji je to zaslužio.

"Sahraniti znači sačuvati. I evo, na 40. Vidovdan od rastanka sa Mešom Selimovićem vidimo kako se zauvek uspravio i stao pored Ive Andrića na ono mesto koje je zauzeo u srpskoj književnosti. S njim su se uspravili i svi koji su ga činili: Vujovići iz Drobnjaka i Selimovići iz Vranjske. Ko se zagleda u njegov lik videće da u bronzanom zagrljaju drži i svih devet braće Vujovića, od kojih su dvojica prešli na islam da bi štitili jedni druge. I ne samo da bi štitili tada, nego i sada. Iz neznanog groba ispravio se i brat Šefkija, partizan streljan od partizana iz čije rane je izraslo i uspravilo se Mešino nesmrtno delo", naglasio je Bećković.

On je u svom govoru istakao da je put koji je Meša Selimović prešao do ovog mjesta jedan od najozbiljnijih od kada je srpskog jezika, te mu poželio dobrodošlicu u Andrićgrad, gdje ga čekaju Petar Petrović NJegoš, Nikola Tesla i Ivo Andrić.

Bećković je podsjetio da je prvu knjigu Ive Andrića književna kritika dočekala hvalospjevima, dok je za prvi Mešin roman jedan kritičar napisao "da je Meša Selimović pismen, ali, nažalost, bez ikakvog talenta".

"Počeo je da piše u đačkim danima, ali je prva priznanja počeo dobijati kad je imao blizu 60 godina. Kao i Sokolović, i njegov imenjak Selimović bio je graditelj mostova, jedan kamenih, drugi duhovnih. Ispod svega što je stvarao ovaj Mehmed se potpisivao kao Meša", rekao je Bećković.

On je napomenuo da je bio raspet na bratu, ali ne samo on, nego i njegov narod, sa tom ranom bi postao pisac i da nije bio.

"Slovio je kao individualac i intelektualac, što je u vremenu u kojem je živeo bila najgora karakteristika, a on tvrdio kad bi svoju prirodu promenio da pisac ne bi ni bio. Jedan čitalac mu je zamerio što se potpisuje kao Meša, kao da se stidi svog porekla i imena Mehmed. A Meša nije ni pomišljao da još žive takva shvatanja, navodeći da se ne stidi, već naprotiv, ponosi svojim precima koji su živeli pošteno. Žalio je zemljake koji žive sa takvim kompleksima, a nemaju razloga za to", istakao je Bećković.

U Andrićgradu danas je otkriven spomenik Meši Selimoviću.

Spomenik su zajednom sa srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom otkrili pjesnik Matija Bećković i profesor Milo Lompar.