Predsjednik dobojskog Književnog kluba "Jovan Dučić" Milan Kuzmić za Šajinovića kaže da je bio najoštrije pero književne kritike Republike Srpske, koji je zbog oštrine riječi bio dosta puta i izbjegavan.

"Njegov književni rad je više bio baziran na književnoj kritici, borbi za književnost i umjetnosti uopšte", rekao je novinarima Kuzmić.

Direktor dobojskog Centra za kulturu i obrazovanje Lidija Žarić navela je da se omaž Šajinoviću daje i jer mu se za života ovaj grad nekako nije na dostajan način odužio.

"Bio je i pjesnik, publicista i književni kritičar. Čovjek koji nije imao dlake na jeziku i čija svaka recenzija je bila mala remek djelo", navela je Žarićeva.

Miloš Milićević, amaterski glumaci i pisac poezije, kao dugogodišnji prijatelj za Šajinovića je naveo da je bio vrlo susretljiv i spreman da pomogne svakom ko ima dara za pisanje.

"Nije bio toliko zlurad, štaviše bio je blagonaklon prema ljudima za koje je smatrao da mogu nešto da kažu", rekao je Milićević.

Srpski pjesnik, prozni pisac i književni kritičar Vasilije Šajinović preminuo je 16. oktobra 2021. godine u Doboju u 72. godini.

Bavio se književnom kritikom i esejistikom koje je pretežno objavljivao u listu "Vidici" i časopisu "Značenja" iz Doboja, te u banjalučkom časopisu "Sretenja".

Studij jugoslovenskih književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Od 1978. nastanio se u Doboju gdje je do penzionisanja radio kao srednjoškolski profesor.

Poeziju je kao osnovac počeo da objavljuje u sarajevskim "Malim novinama", kasnije u časopisu "Lica".

Od 1992. do 2014. svoje radove objavljivao je u raznim publikacijama, među kojima su Godišnji kalendar Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta", u časopisu "Srpska vila" iz Bijeljine, "Duhovnost srpska" iz Teslića, te u dobojskom časopisu "Značenja".

NJegove pjesme su se našle i u zajedničkim zbirkama poezije poput "Otadžbina se brani pesmom", "Sejači pesama u balkanskom parku", "Vidovdanske besjede", a samostalnu zbirku "Antejska snaga" objavio je 2000. godine u izdanju dobojske "Prosvjete".

"Antologiju ratne lirike Republike Srpske 1992-2002" objavio je 2010. godine, koja je sufinansirana od Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.

U posljednjih dvadesetak godina pisao je kratku priču, za koju je više puta nagrađivan, a s nagrađenim i odabranim pričama uvršten je i u zbornike radova "Istina o Srbima".

U martu 2020. godine objavio je knjigu eseja, kritika i članaka o književnosti Republike Srpske pod nazivom "Riječ u vremenu".