Glumac je veoma rano ostao bez oba roditelja. Majka Novka je umrla od tuberkuloze, dok je otac Jovan, oficir srpske vojske, bio strijeljan. U Kragujevcu je pohađao srednju školu za preradu mesa, voća i povrća. Kvalifikaciju je stekao i u STŠ Kragujevac, hemijsko-tehnološki odsjek.

Odmah se zaposlio u fabrici konzervi Crvena zvezda gdje se zadržao godinu dana. U tom periodu je počeo da se bavi glumom koja će postati njegov životni poziv. Kolege iz Kragujevačkog narodnog pozorišta su sakupile novac i kupile su mu odijelo i kartu za Beograd gdje je polagao prijemni na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju.

Odmah je bio primljen i upao je u klasu profesora Raše Plaovića. Pošto je profesor znao da Gidra nema gdje da spava, rekao je čistačicama da mu raspreme jednu ostavu za metle. Glumac je ubrzo počeo da igra u pozorištu i na filmu.

Uslijedile su brojne uloge kojima se posvetio zbog čega nije i diplomirao. Na Akademiji je upoznao dvije godine stariju glumicu Ljiljanu Kontić koju je zvao Ljalja. Iako je ona nakon studija igrala u pozorištima u Užicu i Vršcu, njihova veza je opstala. 1966. godine Ljiljana i Gidra su se vjenčali. Oni su 1970. godine dobili kćerku Jelenu. Glumac je suprugu i tek rođenu bebu sačekao ispred porodilišta, a doveo je i muzičare da proslave.

Bio je veoma privržen porodici i ćerku je stalno obasipao ljubavlju i pažnjom. Krstio ju je u Moskvi dok je snimao film "Svadba". Jelena se, kao i njeni roditelji, bavila glumom. Ljiljana i Gidra su se dva puta razvodili, ali su se mirili jer nisu mogli jedno bez drugog. Glumica je bila stub njihove kuće i žrtvovala je svoju karijeru zarad porodičnog mira. On je to znao da cijeni i često je suprugu i kćerku vodio na snimanja da ne bi bili dugo razdvojeni. Gidra je bio omiljen među kolegama koje su za njega govorile da je "vickasta glumčina vedrog duha".

Podržavao je mlade glumce i dijelio im je savjete. Petar Božović je Gidru i njegovu suprugu smatrao svojim roditeljima bez kojih je rano ostao. Nikola Kojo je u jednom intervjuu izjavio da ga je 1986. godine Gidra posjetio dok je služio vojsku u Raškoj. Otišli su u kafanu, jeli i dao mu je novac. Rekao mu je da je došao jer je imao neke obaveze, ali to nije bilo tačno. Došao je samo zbog njega.

Volio je da ide u kafanu i bio je veliki boem koji je svuda dočekivan sa osmijehom. Takođe je izjavio da je Gidra jednom bio uhapšen jer je pričao viceve o Titu. Kada su mu došli u posjetu, zatekli su ga kako zabavlja policajce pričajući im te iste viceve.

Pošto je obolio od raka jetre, mesec dana se liječio na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Iako je bio teško bolestan, u bolnici je zasmijavao ranjenike i medicinske sestre koje su mu krišom davale cigarete. Umro je 11. novembra 1993. godine.

Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Dvanaest godina kasnije njegova supruga je sahranjena pored njega.