Moderator i autor tribine bila je Vesna Vukajlović, dok su gosti bili pisac, novinar i bivši muzičar Branko Rosić, filmski reditelj Radivoje Raša Andrić, kao i muzički menadžer, producent, nekada član benda “U Škripcu” Zoran Vulović Vule.

Prvo je prikazan dugometražni dokumentarni film "Nebeska tema - Priča o Vladi Divljanu" (2019) scenariste i režisera Mladena Matičevića, a planiran je i koncert nakon tribine.

Usljed tragičnih događaja koji su zadesili Srbiju protekle nedjelje, koncert tribjut benda “(Ne)normalni” posvećen muzičaru, u okviru manifestacije "Divljan dan #2" je morao biti odložen do daljeg.

Moderatorka Vukajlović je na početku napomenula da se "nakon sedam veoma mučnih dana večeras malo bavimo nekom drugom temom", koja je takođe tužna, jer se obilježava rođendan, taj nekada srećan dan i datum 10. maj, a od 2015. godine Vlada Divljan, jedan od "Idola", više nije sa nama.

"Danas slavimo život, jer je to Vlada uvijek radio, volio je život. Tu smo da se prisjetimo našeg prijatelja, umjetnika i prelijepog vječnog dječaka”, bili su prvi utisci Zorana Vulovića na tribini večeras, koji je sarađivao sa Divljanom u vidu organizacije nekoliko njegovih koncerata u Beogradu.

Vulović je ispred svoje koncertne agencije “Long Play” uspješno dovodio Divljana iz Beča u prestonicu na uvijek rasprodate koncerte na scenama Doma omladine i bivšeg Doma sindikata.

On je ocjenio da je grupa "Idoli" bila pravi svjetski bend, tako su zvučali, izgledali, i bili "prava ekipa, gdje je svako imao svoju ulogu, kao da su u filmu ili predstavi, a Vlada je glavni glumac, i to se nije nikada ponovilo, nema sličnog benda u novijoj istoriji".

"Toliko je želio da održi i taj posljednji koncert u Beogradu, iako je bio bolestan. Samo me je nazvao, i ovim riječima saopštio: 'Imam rakčinu'. Baš se tako izrazio. Naravno, nije mi bilo dobro. Pitam se šta bi nam taj dječak rekao danas da je sa nama. Taj koncert je nevjerovatno želio da realizuje, da je to bilo nevjerovatno, da je nekome stalo toliko do muzike, svoje publike”, prisjećao se Vulović tog neostvarenog koncerta, a onda se osvrnuo na njihovo upoznavanje davnih godina.

Vulović je bio jedna od ključnih figura pop rok benda "U Škripcu" kojeg su sa njim osnovali 1980. godine dramaturg Milan Delčić Delča, Aleksandar Vasiljević Vasa.

On je objasnio da je bend nastao sasvim slučajno, kao ideja za jednu pozorišnu predstavu dužeg naziva "Ne verujte onima koji kažu da ovaj komad nema jedinstvo radnje", koju je napisao Delča, ali taj projekat nije bio realizovan, ali umjesto toga je formirana muzička grupa.

"U to vrijeme nije bilo važno da se bude virtuoz u muzici, na bilo kom instrumentu, već je bilo značajno da se ima ideja, a grupe su obično nastajale kada se dogovore drugari iz kraja. Delča i ja smo živjeli baš blizu, i tako smo krenuli u tu priču. Jednom prilikom nas je slušao Vlada Divljan, pustili smo mu naše pjesme, i on je rekao: 'Samo naprijed!'. Divljan je nama bio podrška od početka, uvijek je znao izvanredno da svira, i ako on kaže takve riječi, znači da vrijedimo. Tačno je znao kako da te pogura naprijed", evocirao je uspomene Vulović i dodao da je Zdenko Kolar iz grupe "Idoli" u to vrijeme svirao kod njih na prvom albumu.

Da bi mu se odužio kako treba, ispred svoje agencije "Long Play", Vulović je organizovao mnoge Divljanove koncerte, što je uvijek činio sa velikim zadovoljstvom.

"U mom poslu neke koncerte radite zbog slave, ili novca, a za Vladu Divljana sam to uvijek radio isključivo iz ljubavi. Sve je uvijek išlo tako lako sa njim, svaki dogovor, nikada problema. Divljan je bio pravi simbol lijepog Beograda, jedno gospodstvo i dobrota. Mislim da je Vlada uvijek tu oko nas, nije nigdje otišao, jer to je plamen koji je on zapalio. To ne možemo da ugasimo, vatra gori svuda gdje se slavi njegov rođendan, u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu. Tu smo da slavimo radost Divljana, bend '(Ne)normalni' uvijek ima pune koncerte, često nastupa svuda, znači da ta njegova muzika živi. Jednostavno ta vatra vječno gori", zaključio je Vulović.

Ono o čemu se malo govorilo, ili nedovoljno je i značajni doprinos Vlade Divljana filmskoj muzici u srpskoj kinematografiji, o čemu je imao prilike da govori režiser Radivoje Raša Andrić koji je sarađivao sa Vladom na hit filmu "Tri palme za dve bitange i ribicu" (1998).

"Evo da otkrijem da ja uopšte nisam imao tu zamisao da Vlada komponuje muziku za taj film, već je na ideju došao producent, koji je rekao: 'Ostalo nam je da vidimo za muziku, pa koga bi mogli, hajde da zovemo Vladu Divljana', na šta sam ja samo rekao: 'Genijalno'. I onda smo mi došli na sastanak kod njega, nas petoro u jednoj sobici, a on kao domaćin je sjedio na podu, jer nije bilo mjesta. Vlada je rekao da mu se film dopada i da želi da radi muziku", prisjetio se reditelj i dodao da je bio dovoljno pametan da sluša pametnijeg od sebe - Vladu".

Andrić je napomenuo da je Divljan bio izuzetno maštovit i kreativan, odmah je želio da komponuje muziku u stilu naslova filma, da ima veze sa palmama, da stavi udaraljke, što je proizvelo i hit pesmu iz tog ostvarenja "Sve što hoću da znam".

Režiser je veoma volio omnibus film "Kako je propao rokenrol" za koji je Divljan takođe pisao muziku.

"Taj film je za mene bio prekretnica, da se dokaže da i takvi filmovi mogu da se snimaju kod nas, kakve volim da gledam, a ne da nužno budu samo američki na kakve smo navikli", rekao je Andrić.

Kako je objasnio, obično reditelj i montažer su jedini ljudi koji odlučuju na kojim mjestima se ubacuje muzika, tako da su Vladine dijelove montirali.

I kasnije kako su nešto mijenjali, Divljan im se javio da sve to popravi, odmah se 'nacrtao' u montaži sa dva kofera gitara i odsvirao direktno šta je neophodno da se to umiksuje u sam film.

"Inače je Vlada završio fakultet za dizajn zvuka, i odatle njegova sposobnost da tako lako stvara primjenjenu muziku. Tom strukom se nije bavio, ali nije ni bilo potrebno, jer je očigledno bio usmjeren na film, a i ovako rijetko talentovan za muziku", zaključio je Radivoje Andrić.

Književnik i novinar Branko Rosić, nekada dio pank rok benda "Urbana gerila", izjavio je da je za njega "Vlada Divljan na neki način - Pol Mekartni", te da mu nije jasno kako nikada nije u Srbiji dobio neko veliko, pravo priznanje.

"Divljan je trebalo da svira u jednoj Beogradskoj areni, a eto nije tamo nastupao, više na manjim mjestima. Nije svirao ni u Sava centru, a tamo se odigrao taj divan koncert posvećen njemu, nažalost, poslije smrti”, naveo je Rosić i prisjetio se da je za Divljana čuo odavno dok je bio u bendu "Zvuk ulice" sa kolegom Zdenkom Kolarom, sa kim će dalje stalno sarađivati, u grupama "Idoli", "Vlada i Old Stars Band", "(Ne)Vladina organizacija".

"Sjećam se da u bendu Urbana gerila nismo priznavali uspjehe Idola ni Šarlo Akrobate, bio sam pravi starmali, kao panker, imao problema u ponašanju, i cijeli taj Novi talas za nas nije bio veseo. I odjednom, na jednom koncertu Idola u SKC-u ja sam shvatio njihovu genijalnost. Bili su zaista u potpunosti drugačiji od svega do tada što smo mogli da vidimo. Oni su bili tako originalni, a mi u Urbanoj gerili smo više kopirali strane bendove, bili smo budalasti, naivni, ortodoksni. Sa Idolima i poslije njih, Vlada Divljan će za mene uvijek ostati najbolji kompozitor ljubavnih pop pjesama ikada", zaključio je Branko Rosić, prenosi "Telegram".