Smilja Kotur je rođena u Jasenovcu 11. novembra 1928. godine. Na repertoaru je njegovala različite vokalne oblike tradicionalnih pjesama zapadne Slavonije i svog rodnog Jasenovca: sedeljačke i pjesme na svatovski glas, šalaj pjesme, bećarce, pjesme uz pleteno kolo i drmeš i pjesme starog glasa, čije je napeve naučila od majke i starijih rođaka a koji su danas gotovo nestali.

Smiljin izraziti talenat je uočen već u ranom djetinjstvu, i u sedmoj godini je priključena pravoslovnom crkvenom horu. U maju 1942. godine je, zajedno sa svojom i ostalim srpskim porodicama iz Jasenovca, odvedena u logor Stara Gradiška. Sa preživjelim članovima porodice, majkom i obe sestre, vratila se u rodni Jasenovac nakon tri godine. 

Ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata postaje član pjevačke grupe u novoosnovanom Kulturno-umjetničko društvu „Jasenovac", u okviru kog je gostovala na brojnim folklornim smotrama i festivalima širom Hrvatske. Istovremeno, kao redovna članica srpskog crkvenog hora, nastupala je na svim lokalnim pravoslavnim svečanostima na kojima se sabirao narod iz čitavog okruga. Smilji je, kao izvanrednoj pjevačici, ponuđeno da se preseli i doškoluje u Beogradu kako bi postala jedna od solistkinja Radio Beograda. Međutim, ona je to odbila želeći da ostane u rodnom kraju. Izbjegla je u Srbiju 1991. godine i živjela sa porodicom u Beogradu.

U devetoj deceniji života, nakon duge pauze, vratila se pjesmi svoga zavičaja i uz podršku najmlađe generacije pjevača iz Beograda i World Music Asocijacije Srbije, snimila dvadeset četiri numere, objavljene na albumu „Pesme iz Jasenovca".