Bio je i scenarista, glumac, producent, kritičar i istoričar filma. Najpoznatiji je po filmovima "Posljednja bioskopska predstava" iz 1971, kao i "Mjesec od papira" iz 1973. godine.

Poznati su i njegovi filmovi "Što te tata pušta samu?" (1972), "Bioskop za groš" (1976), "Dejzi Miler" (1974), "Maska" (1985), "Dan kada su se svi smijali" (1981) i "Zaljubljeni porotnik" (1988).

Kao gostu 40. FEST-a, 2021. godine uručen mu je Zlatni pečat Jugoslovenske kinoteke, njeno najveće priznanje, koje je ustanovljeno 1995. godine povodom stogodišnjice filma.

Bogdanovič je bio pripadnik talasa reditelja "novi Holivud", kojem su pripadali i Skorseze, Spilberg, Altman, Alen, Fridkin, De Palma i Kopola.

Glumu je 50-ih učio kod Stele Adler, a ranih 60-ih je postao poznat kao programski urednik u Muzeju moderne umjetnosti u Njujorku (MoMA).

Bio je opsesivni posjetilac bioskopa - u mladosti je gledao i po 400 naslova godišnje, pa je rezultat njegove posvećenosti prikaz rada američkih reditelja kao što su Orson Vels i Džon Ford. O Fordu je kasnije objavio i knjigu zasnovanu na beleškama nastalim tokom rediteljeve retrospektive u MoMA, kao i rada Hauarda Hoksa.

Nakon filma "Posljednja bioskopska predstava", kritika ga je nazvala "novim Velsom" i "vunderkindom", a bio je nominovan za Oskara u osam nominacija - dobio je dva Oskara za najbolje epizodne uloge.

Bogdanovič je potom ponovo doživio uspjeh filmom "Što te tata pušta samu?" (1972), romantičnom farsom s Barbrom Strajsend i Rajanom O’Nilom, snimljenom u stilu komedije 30-ih, kao i filmom "Mjesec od hartije", koje slavi kritika, ali su postigli i veliki uspjeh na blagajnama.

Uslijedilo je više uspješnih naslova - Dejzi Miler, Sent Džek: javna kuća u Singapuru, Dan kad su se svi smijali, Maska.

U međuvremenu, napustio je suprugu Poli Plat i njihove dvije kćerke, vjenčao mladu zvijezdu svog filma Sibil Šepard, a potom započeo i novu romantičnu vezu sa dvadesetak godina mlađom starletom i Plejbojevom zečicom Doroti Straten, koju je ubio ljubomorni muž za vrijeme snimanja filma "Dan kada su se svi smijali" (1981). Amerika je bila skandalizovana, a duhovi su još više uzbunjeni kada je Bogdanovič vjenčao njenu mlađu sestru B.P. Straten. Iako je u sljedeće tri decenije uslijedilo još desetak filmova, Bogdanovič je postao nepoželjno ime za producente, pa se ponovo vratio glumi i pisanju o filmu. U međuvremenu je i dva puta bankrotirao.

Bogdanovič je 2002. godine ponovo osvojio kritiku i publiku filmom "The Cat’s Meow", a dvije godine kasnije na televiziji su prikazani specijal "The Mystery of Natalie Wood" i dokumentarna drama "Hustle".

Autor je više knjiga o filmu i filmskom stvaralaštvu, a pojavio se i kao glumac u mnogim filmovima i TV serijama. Poznat je po ulozi psihijatra iz kultne TV serije "Sopranovi".

Svjetska federacija filmskih arhiva (FIAF) dodijelila je Bogdanoviču 2007. godine nagradu za životno djelo, svrstavajući ga rame uz rame sa velikanima kao što su Bergman ili Oliveira.