Filmovi su mu bili među najgledanijima u bioskopima, nebrojano puta reprizirani na televiziji, ali se, za razliku od njegovih kolega, skroman po prirodi, godinama sklanjao od javnosti.

Kao reditelj, Jelić je debitovao dugometražnim igranim filmom "Bubašinter", a zatim je snimio "Tigra", "Rad na određeno vrijeme", "Nedjeljni ručak", "Moj tata na određeno vrijeme", i mnoge druge.

Sa Predragom Perišićem napisao je scenario za "Ljubavni život Budimira Trajkovića", sam - za film "Još ovaj put". 

Dobio je silna jugoslovenska priznanja, a od međunarodnih izdvajao je nagradu za režiju filma "Rad na određeno vrijeme", na filmskom festivalu u Avelinu, kada je žirijem predsjedavao čuveni scenarista Đuzepe de Santis. Prije dvije godine primio je Nagradu za životno djelo koju mu je dodijelio Udruženje filmskih umjetnika Srbije.

Jelićev film "Čudna noć" otvorio je posljednji jugoslovenski filmski festival u Puli. On je tada, kao jugoslovenski reditelj, zatvorio rediteljsku bilježnicu, a posljednjih godina namjeravao je da je ponovo otvori, no nije mu se dalo.

Samo najbliži prijatelji znali su ga po nadimku Vikont, jer je potomak grofova i pisaca, Ivana Gundulića i Save Vladislavića. A, kako saznajemo, posljednja želja mu je bila da bude kremiran i da njegova urna bude položena u Aleji zaslužnih građana.