Odluka je donijeta jednoglasno.

Uručenje nagrade je 19. novembra 2022. godine, u Srbobranu.

Prema propozicijama, u konkurenciji su bile pjesme ljubavne tematike, koje su objavljene u periodici, odnosno u posebnim knjigama, između dva dodeljivanja nagrada, od novembra 2021. do novembra 2022. godine.

Nagrađena pjesma objavljena je u knjizi "Gluvonema", Gradska narodna biblioteka "Žarko Zrenjanin", Zrenjanin 2022. godine. Dragica Stojanović (Zrenjanin, 1963). Objavila je zbirke pjesama: Tjeskoba, Kuhinjska kukavica, Razgovor sa Isidorom, Gladne ispovesti, Literarni sneg, Od(a)brane pesme, O Hrid, Posolica, kao i zbirku kratkih priča Cepelin.

Zastupljena je u desetinama značajnih antologija poezije, a među posljednjima Libera vuela la sombra (Madrid, 20221), u izboru Radmile Lazić.

Dobitnica je nagrada: “Smeli cvet”, “Stanko Simićević”, “Ulaznica”, “Pečat varoši sremskokarlovačke”, “Milica Stojadinović Srpkinja”, “Bešenovske povelje za duhovnu poeziju” i nagrade “Stevan Sremac” za ciklus pjesama.

Prva žena pjesnikinja koja je u Zrenjaninu objavila knjigu pjesama, poslije Drugog svjetskog rata.

Pjesme su joj prevedene na rumunski, mađarski, engleski i španski jezik. Pjesma "Otkad te ne volim" Dragice Stojanović iz zbirke "Gluvonema" (Gradska narodna biblioteka Zrenjanin) nosi zapravo ironičan naslov.

U njoj se na srećan način spajaju naracija i pažljivo birani opisi. Sva u nabrajanju, u kontrastu između sadašnjeg i prošlog vremena, pjesnikinja saopštava "istoriju jedne ljubavi" koja, moglo bi se reći, započinje od kraja, tj. stihom ispisanim u drugom licu: Ružno pričam o tebi.

Zatim se razvija niz metafora koje uspješno dočaravaju nježne emocije koje protagonistkinja pjesme razvija u odnosu na onoga kome se obraća, da bi ih iznenada smijenili ironični otklon i priča o rastanku.

Sam protok vremena od rastanka, mjeren smjenom sezonskog voća kao simbola godišnjih doba, uvodi nas u unutrašnji svijet izmiješanih osjećanja, u kojima naziremo i patnju, i čežnju, i potrebu za osamom i distancom prema ljudima.

Samo finale otkriva umiješnost u pisanju ljubavne lirike, jer su posljednji stihovi pesme zapravo kulminacija ljubavi sa tužnim krajem.

Pjesma "Otkad te ne volim" budi u čitaocu sjećanja na najvještije ispisane ljubavne stihove srpskih pjesnika i pjesnikinja, istovremeno donoseći moderan izraz kroz niz svakodnevnih situacija, dok emocije u njoj bude kod čitalačke publike snažnu potrebu za identifikacijom.

Sjednica žirija za dodelu Lenkinog pera, za najbolju ljubavnu pjesmu, održana je u Novom Sadu, 9. novembra 2022. godine.

Žiri, u sastavu: dr Zoran Đerić (predsjednik), dr Dragana V. Todoreskov (članica) i Biljana Puškar (članica), pročitao je pjesme učenika osnovnih i srednjih škola koje su pristigle na Konkurs za Lenkino pero, za najbolje ljubavne pjesme, u konkurenciji učenika, donio je sljedeću odluku:

Da nagradu LENKINO PERO za 2022. godinu, dodijeli Anđeli Smajić, za pjesmu "April".

Da pohvale LENKINO PERO za 2022. godinu, dodijeli: Tamari Kasa, za pjesmu “Moje telo je muzej”; Teodori Momčilović, za pjesmu “Vatra” i Biljani Jacić, za pjesmu “Postoji li razlog?”-

Lenkino pero će biti dodijeljeno 20. novembra 2022. godine, na svečanosti koju će organizovati Dom kulture u Srbobranu.

OD KAD TE NE VOLIM

Ružno pričam o tebi:

Bio je stari ormar

Prenatrpan stvarima

Masnim umoljčanim krpama

Koje svakog trena i sad

Mogu da zapalim

Bio je prepun mraka

Ja sam nosila fenjer

Bezobrazno je ostavio suncokrete

Po telu mome

Pognute nedužne glave iz čijih zrna se šire

Hiljade malih očiju

Te oči žele da ga vide

Ti mali mravi koji mile po koži

Roj pčela iz košnice koju je namerno

Ostavio otvorenu

Haljina mi se raspala

Od truleži lišća palog sa ramena

Rukav me podseća

Na dan kad je sleteo leptir plav

Na malo crno dugme

Bila sam u toj haljini i ti kraj mene

Grlio me kao da ćemo zajedno otići u grob

Ne na more sutradan prvim vozom na Unu

Bio je gad – svima govorim od kad te ne volim

Vokali njegovog imena nisu za poeziju

Geografija podsmeha odraz u ogledalu

Na samom ulasku u kupe kad rekao je

Sretan put! Zboogooom!

Smenjuju se pazarni dani

Utorak četvrtak nedelja

Smenjuje se voće na tezgama

Jabuka petrovača grožđe dinja lubenica

Kruška oskoruša dunja rana

Nijedan plod rukom da dodirnem

Opnu da pomilujem bobicu usni da približim

Za jednu kap soka jedno zrno

Koru crnog hleba koru belog hleba

Kap kiše da potopi vekovnu baziliku

Za jedan dan ljubavi noći i noći zaborava

Za ovlaš poljubac poljubac pauka

Smrt godinama goodinamaaa...

Ne ljubi mi se niko mlad

Ni star kao ja

Ni ta mrtva priroda na platnima

Flamanskog slikara Jana

Bežim od vreve među ljudima

Od mladog znoja u primorskim uskim ulicama

Pomešanim sa mirisom oleandra i kamena

Mirisom limuna kako je mirisalo tvoje pazuho

Pod njim moja pognuta glava

Još sam od gareži davno otišlog voza

Ne mogu da gledam tvoj lik drugim očima

Viknem pre susreta

ZBOGOM!

Iako za nama žale i kondukter i mašinovođa

Od kad te ne volim

Ružno pričam o tebi

To je kao da na sebe šaljem vojske

Vojnici iz te vojske će me ubiti

Nikad da ražalim čin sa tvoje bluze

Zalud za tobom da ne ginem

Tvoje oficirske čizme u crnom imalinu

Ostavile su u snegu dubok trag

Jedino tu belinu vidim

Kroz garež sa obrva

Uz kao dan jasan zvuk udarca

U srce udar cokula!

Ni taj bol više ne volim

Ni to što si se od brbljivca

Prerušio u Snežnog čoveka

Trebao si se samo vratiti

Istim putem kuda si otišao

Lagano kroz pahulje lagano propadajući u zemlju

Da na moje smešno pitanje

Posle smrti daš jedini odgovor:

Zašto me nikada nisi voleo

Kao ja što sam tebe volela.