OK Fest – spoj muzike, prirode, avanturizma, mira, na mjestu gdje je nastala grandiozna istorija. Na Tjentište, ušuškano među nedodirljive planine, na padine šarene od šatora, na susret ljubitelja prirode, muzike i uživanja, stigao je poslije dugog putovanja, vođen znatiželjom i francuski novinar, Iban Rais.
Otkrio nam je utiske sa, za njega prvog, OK Festa, i kako je doživo ne samo festival, nego i ljude, istoriju i veličanstvenu oazu prirode.
Kako si čuo za OK Fest?
Trenutno sam na proputovanju od Pariza do Albanije. Pokušao sam da nađem mapu svih evropskih festivala ovog ljeta i nisam želio nešto uobičajeno, neki festival u velikom gradu, htio sam nešto više od toga, sa dobrim vibracijama i sa kontekstom. Zato, veoma brzo, ni ja ne znam kako, našao sam sajt koji je pisao o OK Festu. Što sam više istraživao, sve više sam bio zainteresovan i privučen predjelima. Pogledao sam line up, znao sam neke od izvođača, kao što je Nick Curly, i od tog trenutka sam znao da ću 15. jula morati da budem na Tjentištu, bez obzira na to kako se odvijalo moje putovanje. Onda sam počeo da radim domaću zadaću u smislu istraživanja ovog mjesta, spomenika, istorije. Festival nije samo line up sa velikim imenima, jer to može svako, u pitanju je koncept, filozofija i projekat. Mislim da je ono što vi radite ovdje veoma lijepo i iako sam ovdje stranac, nisam se tako osjećao.
Koliko dugo ti je trebalo da dođeš ovdje?
Trebalo mi je 12 sati da dođem ovdje. Bio sam u Seksardu u Mađarskoj. Zatim sam otišao u Peć, onda Beli Manastir, zatim Slavonski Brod, Sarajevo, Foča, a onda na Tjentište.
Reci mi više o prvim impresijama kada si došao ovdje?
Kada sam stigao na Tjentište i dalje je bio dan, slušao sam bend koji je nastupao na stejdžu u kampu, bio sam šokiran planinama koje me okružuju. Nisam mogao da skinem pogled s njih. Zatim, ljubaznost ljudi ovdje, niko nije pod stresom, niko nije preskako red da dođe do tuševa u kampu, svi su poštovali red. Sve je opušteno, što nije inače slučaj na festivalima. Zato, velike pohvale za organizaciju, za posjetioce festivale. Posjećujem mnogo festivala po cijeloj Evropi, ali ne možeš često da sretneš ovakav identitet festivala. Odeš da poslušaš bend, popiješ pivo i to je to, ne sjećaš se više festivala. A ovdje, line up nije najvažnija stvar ovog festivala, iako je odličan. Najvažnija stvar ovdje je povezanost s prirodom i koncept prirode. Zato mislim da je rijetkost naći mjesto koje ima ovoliko smisla. I mi u Francuskoj imamo festivale u prirodi, ali ne ovako. Ovdje imaš sve, imaš bazen, joga časove, sve je nekako logično. Sinoć sam slušao Džibonija, za kojeg nisam čuo ranije, ali kada sam čuo prvu pjesmu koju je otpjevao nastalo je potpuno ludilo. Nisam razumio ni jednu riječ koju je pjevao, ali ljudi su pjevali uglas. Slušao sam i Konstraktu, razgovarao s njom, i ona kaže da ne dolazi samo na festival, dolazi ovdje da bi svjedočila svemu onome što čini ovaj festival. Došao sam iz Pariza zbog ovog i nisam se pokajao ni jednog trenutka.
Putuješ iz Pariza, reci nam više o svom putovanju i članku koji pišeš?
Pišem o svemu, od prvog trenutka kada sam napustio stan u Parizu pa do posljednjeg minuta putovanja kada ću biti na Krfu. Pišem o svemu, od putovanja, susreta, prevoza, improvizacija koje su se dešavale usput, pisaću i o pticama koje sam vidio usput, jer kada putuješ sam, sve vrijeme posmatraš oko sebe, poput radara. Jako sam radoznao o svemu što se dešava. Tu će biti profesionalnih fotografija, moji spisi iz bilježnice… Svega pomalo. Pokušaću da kod čitalaca isprovociram želju da istražuju stvari, o tome se radi, to je cilj.
Šta te najviše iznenadilo ovdje?
Iznenadila me vaša ljubaznost, nisam bio toliko iznenađen, ali sam oduševljen. Rekao bih mir ovdje, blizu ste Sarajeva gdje je velika gužva, ali kada sam došao ovdje osjetio sam mir. Samo sam sjedio ispod drveta i čitao knjigu, osluškivao stvari. Proveo sam sat vremena samo ležeći, bio sam daleko od glavnog stejdža i samo sam posmatrao. Iznenađen sam mirom.
Bio si iznenađen kada si čuo da je Nikola Jokić 7 dana prije festivala bio na raftingu u Foči.
Ja sam veliki obožavalac Nikole Jokića, jer je on jako poseban sportista. Iskren je, govori ono što misli, čak i to da NBA priču smatra poslom i da mu se nekad to ne radi, ali radi jer na poslu. Vidio sam snimak kada mu ljudi skandiraju ‘MVP’ i potpuno sam poludio kada sam čuo da je to bilo ovdje. Odmah sam uzeo telefon i snimio glasovnu poruku svojim prijateljima iz Francuske kako bih im prenio oduševljenje. Jer on je zaista poseban. Žao mi je što je otišao.
Šta si naučio o ovom mjestu i našim ljudima?
Naučio sam da ovo mjesto ima posebnu istoriju i to je jedan od razloga mog dolaska. Inspirisan sam razgovorima o vašim ljudima, susretu mladih ljudi ovdje. To je dio ovog mog putovanja, nije samo muzika u pitanju. Kada tražim mjesto koje želim da posjetim, tražim nešto ovakvo. Čitao sam dosta o ratu, o spomeniku na Tjentišu. Ovo nije samo nasumično mjesto, jer je priroda ovdje i kralj i kraljica, zbog toga je ovo tako posebno. Istorija i priroda, to daje nevjerovatnu vibraciju ovom mjestu. Mislim da nikad ranije nisam vidio festival sa ovakvim kontekstom. Jako sam srećan što sam došao ovdje, iako je dosta stvari bila improvizacija.
Iban Rais, priču o Tjentištu i OK Festu ispisaće u svom članku, a nesumnjamo da je u svoj kalendar putovanja već upisao OK Fest naredne godine.
