Čudno je da, ako knjigu pročitate nekoliko puta, ona postaje puno deblja. Kao da sa svakim čitanjem nešto ostane između stranica, kazala je Kolnelija Funke, a u tom citatu mislila je na sve poruke i ideje koje nam promaknu prilikom prvog čitanja knjige. Međutim, užurban način života i rokovi za vraćanje pozajmljenih knjiga često rezultiraju kojim papirićem zagubljenim među koricama, a o tome šta sve ostaje među stranicama za "Nezavisne" su govorili bibliotekari.
"Neobične stvari koje smo imali priliku naći su čestitke, pisma, makazice za nokte, štapići za uši, čačkalice, token za poker, opušak... ", ispričala je Lana Šaula iz Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske.
Ona je dodala i da najčešće u knjigama ostaju bukmarkeri, medicinski nalazi, recepti, spiskovi za kupovinu i slično.
Njena koleginica Mirela Ćuk iz Narodne biblioteke Trebinje dodala je da su u vraćenim knjigama znali nalaziti i porodične slike.
"Obično u knjigama ljudi zaborave neke račune, svoje papire, a desi se da ostanu i porodične slike", istakla je Ćukova.
Manje zaboravni nisu ni korisnici usluga Gradske biblioteke Sarajeva, a za "Nezavisne" je voditeljica Službe za rad sa korisnicima bibliotečkih usluga Amela Đelilović Malešević izdvojila jednu zanimljivost.
"Imali smo jednu zanimljivost koja je izdvojena, a odnosi se na to da je jedna čitateljka namjerno ostavila novac u lektiri 'Don Kihot' kako bi provjerila hoće li njen sin pročitati obaveznu lektiru. Nakon što je knjiga vraćena, nakon razduživanja bibliotekarka je pronašla novac i naravno vratila korisnici, što je potvrdilo da sin ipak nije pročitao lektiru", otkriva Amela Đelilović Malešević.
Pored knjiga, često se dešava da razni predmeti ostaju u čitaonicama, pa tako imamo skripta, školski pribor, kišobrane, novčanike, odjevne predmete (kape, kačkete, šalove, a ponekad i jednu rukavicu).
"Dešavalo se još i da neki korisnici zaborave mobilne telefone, po koje se, naravno, vrate, kao i dioptrijske naočare", dodala je Amela Đelilović Malešević i istakla da se posjetioci čitaonice uglavnom vraćaju po zaboravljene predmete.
Bez obzira na sav trud i pokušaje, nije bilo moguće naći uzročnoposljedičnu vezu između vrste knjige i predmeta koji se u njoj najčešće zaboravljaju, jer niko ne može da pretpostavi životni put jedne knjige.
