Film "Djeca Kozare" planiramo da snimamo u okolini Banjaluke. Izbor glumaca i teritorije gdje se snima ovaj film treba da bude autentičan, rekao je u emisiji Intervju RTRS-a, proslavljeni režiser i scenarista Lordan Zafranović.
"Biće tu velika međunarodna ekipa, i bilo bi dobro da neki mladi ljudi sa ovih prostora, koji žele da se bave filmom, dođu volontirati, gledati kako se radi s glumcima i učiti taj plemeniti zanat", naglašava Zafranović.
Film "Djeca Kozare", nije novi projekat, jer na njegovu realizaciju čeka se 35 godina.
"Da, film je trebao biti snimljen prije više od tri decenije, ali došlo je do rata, ja sam izbjegao iz Hrvatske, i sve je stalo do nekih novih vremena", naglašava proslavljni režiser, koji je već uradio pet filmova sa tematikom zločina u NDH, tri igrana, i dva dokumentarna.
Kao i u većini slučajeva, film umnogome zavisi od finansijske injekcije. Zafranović ističe da je Republika Srpska veoma važna u toj priči.
"Smatrali smo da je neophodno doći i u Banjaluku, jer na prostoru Republike Srpske to se i dešavalo. Srpska jednostavno mora da bude u realizaciji filma, a nadam se i u uspjesima istoga", poručio je Zafranović.
Pored Republike Srpske, film "Djeca s Kozare" konkurisao je na još nekoliko državnih fondova.
"Film je poslat na državni fond Republike Srbije, i nismo prošli. Krenuli su skandali, tek četvrti put kada smo konkurisali, dobili smo određena sredstva, mala, ali dosta značajna, jer nam je to omogućilo da konačno krenemo u realizaciju filma. Zatvorili smo Francusku, Češku, Makedoniju, idemo i na hrvatski fond, jer smatramo da ona mora biti tu, to im je posljednji voz da sa sebe skinu sjenu ustaštva. Možda i Austriju, i film postaje sve realniji", rekao je Zafranović.
O samom filmu kaže da je to priča zasnovana na isključivo istorijskim činjenicama.
"Priča je ono što je napisao Arsen Diklić. To je drama jedne djevojčice koja je prošla pakao, koja je prošla jasenovački logor. Na kraju filma smo ostavili nadu, koju je mogao da napiše samo Diklić, Bez obzira na kruto zlo, užas, on je uvijek nalazio neke male prolaze ljudskosti, i to će biti fantastično u filmu. Film je istorijski veoma precizan, tu se nema šta ni dodati, niti oduzeti", naglašava Zafranović.
On naglašava da se film mora prepoznati i u Pekingu, i u Parizu, i u Londonu, i u Banjaluci.
"Dakle univerzalnost. Ne radi se istorijski film, već savremeni, samo je istorijska podloga, a u filmu se radi o vremenu koje može doći", zaključio je Lordan Zafranović.
