Ponekad je dovoljno samo pet sekundi gledanja oči u oči pa da pomislimo kako smo se zaljubili. Rijetko to priznamo, a češće prećutimo, da druga strana ne bi pomislila da smo čudaci. Ali taj osećaj je stvarno moguć - objašnjavaju naučnici i navode da su za sve krivi hormoni odgovorni za dobro raspoloženje. Kada se oni aktiviraju, mi više ništa ne možemo da spriječimo.
Prvo nas "strefi" dopamin - hormon zadužen za buđenje euforije, pa imamo osjećaj da će nam partner kojeg smo "pikirali" biti kao nagrada koju odavno očekujemo. I to je dovoljno da se osećamo zaljubljeno. Poletni smo, vrcamo od energije i čini nam se da sve možemo. Nema te prepreke koju ne bismo mogli da preskočimo. Ljubav dolazi tek poslije toga, kada se pokrenu oksitocin i vazopresin, koji čine da osjećamo veću bliskost i povezanost sa partnerom.
Britanski naučnici su dokazali da se to kod muškaraca dešava ranije i da im je manje vremena potrebno da priznaju ljubav. Oni čekaju u prosjeku nešto manje od tri mjeseca da prvi put kažu partnerki da je vole, dok 39 odsto njih to izgovara već u prvom mjesecu veze. Žene su uzdržanije, pa izjavljuju ljubav poslije četiri i po mjeseca.
