Po svemu sudeći, taj prostor je ispunjen velikom količinom elektromagnetne radijacije i ogromnim oblacima masne materije. 

Međuzvjezdani prostor sadrži dovoljno masnih i toksičnih molekula ugljenika, da bi oni uskoro mogli da počnu da se talože na svemirskim ljetelicama budućnosti, tvrdi koautor studije, profesor hemije na Univetzitetu Novog Južnog Velsa u Sidneju Tim Šmit. 

Australijsko-turski tim naučnika je otkrio oko 10 milijardi triliona triliona tona svemirske masnoće. 

"Otkrili smo i međuzvjezdanu prašinu koja sadrži mast, pepeo i silikate (slično pjesku). Razlog zbog koga kosmička masnoća nije stigla do našeg Sunčevog sistema su solarni vjetrovi, koje stvara Sunce", navode naučnici. 

Šmit i njegove kolege su "u laboratorijskim uslovima rekreirali proces stvaranja masnih ugljenikovih jedinjenja u blizini ugljeničnih zvijezda", piše Gardian. 

Nakon toga su, pomoću spektroskopa, posmatrali kako se materija ponaša pod različitim vrstama svjetla.

Podaci koje su prikupili omogućili su im da uz rezultate dosadašnjih astronomskih posmatranja procjene koliko je tačno materijala nastalo u velikom prostoru između zvijezda, nakon čega su zaključili da masna materija čini četvrtinu, odnosno skoro polovinu ukupnog ugljenika u našoj galaksiji. 

Velika količina međuzvezdane masnoće dokaz je prisustva osnovnih uslova za nastanak života, prije svega zbog toga što su materije u međuzvjezdanom prostoru sastavni dio novih planeta i zvijezda. 

To znači da ćemo u budućnosti moći da, mjerenjem procenta ugljenika, otkrijemo koliko će se organskih materija oblikovati u Sunčevim sistemima koji su od njih nastali. 

"Ugljenik nastaje unutar samih zvijezda, prolazi kroz međuzvezdani prostor i upija se u nove planetarne sisteme gdje se konačno oblikuje u život. Riječ je o velikoj priči - možda najvećoj priči ikad ispričanoj", zaključio je Šmit.