Deidra Romero mama je dvoje djece, koja vodi blog ParentingUpstream, na kojem piše o roditeljstvu obraćajući se, prvenstveno, onima koje su rođene između 1978. i 1994. godine.

Ona je odlučila podijeliti stvari koje bi voljela da je znala kad se vratila sa svojom bebom iz porodilišta, a govori da, koliko god se pripremala, ništa ju nije pripremilo na prve dane s bebom i kako bi rado htjela da ju je neko upozorio pa je ovim savjetima odlučila pomoći drugim mamama:

1. Ne trebaš brinuti o rasporedu

Kad sam došla s prvom bebom iz bolnice, toliko sam htjela neku dozu normalnosti u svom životu. Željela sam sve organiziovati i napraviti raspored, bilo šta kako bi mi život bio predvidljiv. Voljela bih da sam znala nešto o onome što sada nazivam 'novorođenačkom maglom'. To su one blažene prve sedmice nakon što se vratite s bebom iz porodilišta i kada je sve o čemu brinete - spavanje, hrana i držanje vaše bebe u naručju. Toliko sam željela uspostaviti rutinu da sam skoro propustila ovu 'maglu' koja vas prisiljava da budete prisutni u svakom trenutku.

2. Briga o novorođenčetu je drugačija od brige o bebi

Prije nego što sam postala mama, nisam shvatala o da je briga o novorođenčadi potpuno drugačija od brige za bebu. Novorođene bebe trebaju puno pažnje i nevjerovatno su nepredvidive. Takođe, vole se presvlačiti, njihati na sve moguće načine i biti ušuškane. Ponekad se bude svakih sat vremena, a ponekad te iznenade i spavaju dugo.

3. Hranjenje bebe oduzima jako puno vremena

Prije nego što sam postala mama, nisam znala da hranjenje zauzima jako dobar dio vremena. Ovo je došlo kao šok za mene. Nije ni čudo da su nove mame tako zauzete. Oni provode cijelo dan hraneći bebu i mijenjajući pelene. Dok sam uspjela presvući svog sina i nahraniti ga, osjećala sam kao da imam samo još pola sata za sebe, da odem pod tuš ili na wc. Nisam uopšte bila spremna na činjenicu da hranjenje oduzima toliko puno vremena u tim prvim danima.  

4. Druga noć je najgora

U 3 ujutro, tokom druge noći života mog sina, zagledala sam se u medicinsku sestru, i pitala je u nevjerici: "Šta se događa?"  Moj sin nije htio spavati duže od sat vremena. Konstantno je tražio da ga dojim. "Druga noć je uvijek najgora", rekla je. Niko mi to nikad nije rekao, pa ja govorim vama. Puno je lakše kad znaš što možeš očekivati.

5. Novorođene bebe zaista vole biti u našem naručju

Novorođene bebe vole osjećaj zagrljaja i topline. Zato toliko čvrsto spavaju kada ih neko drži. Voljela bih da sam to znala. Isprva sam mislila da nešto nije u redu s mojom bebom jer bi se budila svaki put kad sam je pokušala staviti u krevetić. Nisam znala da moj sin plače jer samo hoće biti u mom naručju.

6. Prihvati pomoć

Mislila sam da je prihvatiti pomoć koja mi se nudi pokazatelj moje slabosti i nesposobnosti. Voljela bih da sam prihvatila svu pomoć koju si porodica i prijatelji nudili. Toliko je žrtve uključeno u majčinstvo, a tokom većine te žrtve niko vam neće moći pomoći da nosite taj teret. Stoga, prihvati pomoć kad ti je ponuđena i nauči kako pitati za pomoć kada ti je potrebna. 

7. Postporođajna depresija izgleda puno drugačije nego što misliš

Mislila sam da je postporođajna depresija samo stanje tuge. Nisam znala da postoji puno oblika postporođajne depresije koji nemaju veze s tugom. Srećom, postporođajna depresija danas je tema o kojoj se puno više govori, ali još uvijek ima puno neznanja i srama oko te teme, kojih ne bi smjelo biti. Nevjeroatno je da me niko u bolnici nije pripremio na znakove postporođajne depresije niti je iko o tome govorio.

8. Majčinstvo je ponekad usamljeno

Rano majčinstvo može biti nevjerojatno izolovano. Važno je okružiti se prijateljima i porodicom i budite otvoreni o tome kako se osjećaš. Nakon rođenja moje druge bebe, prijateljica se ponudila da mi donese neke namirnice. Rekla sam joj da mi ne trebaju namirnice, ali trebam nekoga ko će doći i družiti se sa mnom, jer ću poludjeti od usamljenosti. Došla je i sjela na moj kauč i razgovarale smo, smijale se i družile. Nakon što je otišla, osjećala sam se kao nova osoba. Te male interakcije puno znače i pomažu oko osjećaja 'zarobljenosti' kod kuće u prvim nedjeljama s bebom.  

9. Izađi ponekad sama iz kuće.

Teško je ostaviti bebu onih prvih nekoliko puta. Bila sam toliko zabrinuta i nervozna oko napuštanja svoje djece u prvoj godini njihovog života. Ali, naučila sam, kao svaka mama, da je to 'vrijeme za sebe' jako važno. Čak i ako se radi samo o putu do prodavnice ili obavljanju nekih sitnih zadataka, poput odlaska u banku ili poštu, lijepo je imati fokus samo na sebi na trenutak. I poslije sam shvatila da se nakon tih trenutaka uvijek vraćam kući osvježena i uzbuđena.

(miss7mama.24sata.hr)