Ukoliko postavite direktno pitanje, moguće je da ćete dobiti odgovor u jednoj riječi ili čak čuti neistinu, pa je važno oprezno pitati dijete o tome kako je protekao dan.

Roditelji se trude da im omoguće da kroz to prođu samostalno i izgrade nezavisnost što je više moguće, ali je važno da budu upućeni i imaju što je više moguće informacija o tome kako dijete provodi vrijeme u školi. Da li se dogodilo nešto loše? Nešto izvanredno? S kim se druži? Ima li uopšte drugare? Kako reaguje na kritiku nastavnika?

Sve to su pitanja koja uglavnom ne možemo direktno da pitamo dijete jer bi moglo da se povuče u sebe ili izbjegne istinu, pa je važno postaviti prava pitanja. Posebno je važno biti taktičan s mališanima koji su tek pošli u prvi razred i tek treba da se naviknu na školsko okruženje i u potpunosti ga prihvate, kao i sa iskusnim školarcima koji ne pokazuju da pretjerano uživaju u danu u učionici.

Tajna je u tome da postavite jasna i konkretna pitanja, koja pružaju priliku da dijete kaže nešto više od "da", "ne", "dobro", "loše". Sjajan način da započnete razgovor o školi jeste da najprije ispričate neku svoju anegdotu s posla, a potom ga možete pitati neka od sljedećih pitanja:

Koji je bio najbolji dio dana?

Šta je bilo najteže što ste danas morali da uradite?

Da li je neko od drugara rekao nešto smiješno?

Šta si pročitao/la na času?

Sa kim si se danas igrao i čega?

Misliš li da je (na primjer) matematika previše teška ili previše laka?

Kako se pravila u školi razlikuju od onih kod kuće i šta misliš o njima?

Možeš li da mi pokažeš nešto zanimljivo što ste danas učili?

Da li je učiteljica zabavna?

Da li ti je bila potrebna pomoć oko nečega i ko ti je pomogao? Jesi li ti pomogao nekome?

(magazin novosti)