Roditelji vrlo često imaju dileme koje osobine bi kod djece trebalo razvijati vaspitanjem kako bi oni kao odrasli ljudi, bili samostalni, srećni i uspješni.
Mnogi, na primer, smatraju da je sebičnost kod djece isključivo negativna osobina nerazumijevajući čak ni one razvojne faze u kojima je ona naglašena.
Vaspitavanjem se trude kako da odgajaju decu u smjeru koji će ovu osobinu potpuno eliminisati. Međutim, psiholozi su sve saglasniji da to nije dobar pristup...
"Sebičnost može da bude poželjna, ako je zdrava. A ona jeste zdrava dok njom dete čuva i dobija nešto što u određenom momentu hoće, to ne želi da deli, ali time ne ugrožava druge", objašnjava za "Telegraf.rs" psihoterapeut Ana Popović.
Ona ističe da sebičnost kod djece može da podstakne samopouzdanje i omogući im da postanu srećni i uspješni ljudi, jer neke svoje potrebe i prioritete nauče da poštuju i stavljaju ispred potreba drugih.
"Na kraju ako to uprostimo, svi znamo već onu sto puta ponovljenu mantru da ko ne voli sebe nije sposoban da voli ni druge ljude", ističe Popović i naglašava da bi i to moglo da se svede na sebičnost u krajnjoj liniji.
Ključne osobine za uspjeh i sreću
Ona ističe da postoje četiri osobine koje je važno razvijati kod djece kako bi oni jednog dana bili srećni i uspješni ljudi: samosvijest, samokontrolu, smodisciplinu i samospoznaju.
"Samosvest je vrlo važna, jer dete tako uči šta su njegove greške i kako da ih ispravi. Roditelji mogu podstaknuti samosvest skretanjem dečje pažnje na zahteve različitih društvenih situacija, menjanjem njihovih društvenih iskustava i održavanjem visokih očekivanja u ponašanju. Proces socijalizacije znači da deca moraju da budu svesna kako njihove reči i postupci utiču na druge, pa da u skladu s tim menjaju ponašanje", objašnjava Popović.
Ona navodi da je učenje samokontroli jedna od vrlo važnih disciplina na putu ka formiranju zdrave i uspješne ličnosti.
"Svest deteta o njegovom emocionalnom svetu je pravi dar, međutim retki su mališani koji u ranom uzrastu imaju sposobnost kontrolisanja emocija poput teskobe, tuge ili ljutnje. Identifikacija ovih osećanja je buđenje svesti kod dece da nešto ne valja, što je neophodno za razvoj emocionalne inteligencije i osnovni uslov za empatiju. Roditelji mogu da pokrenu samokontrolu kod djece skretanjem pažnje na osjećaje, stvaranjem trenutaka opuštenosti i ponudom alata za smirivanje kada su uznemireni. Ako to nauče u djetinjstvu, pratiće ih cijelog života, a moć samokontrole je jedna od osobina koja odlikuje uspješne ljude i zrele ličnosti", objašnjava Popović.
Samospoznaja je važna naročito za period adolescencije
"Roditelji mogu podsticati samospoznaju kod dece tako što će im pomoći da prepoznaju svoje snage, podržavajući njihova širtoka interesovanja i pružajući im mogućnosti izazova tokom poslednjih godina osnovne škole i tokom srednje škole", objašnjava psihoterapeut.
Jedna od najvažnijih osobina na putu ka uspehu je samodisciplina.
"Samodisciplinu, poput mišića, potrebno je vežbati od najranijeg uzrasta. Ona se zapravo najbolje vežba odlaganjem zadovoljstva. Kod male dece to je, recimo situacija u kojoj sede za stolom i čekaju da i odrasli sednu, pa onda svi obeduju zajedno. Taj minut razlike da ne posegnu odmah za zadovoljstvoim čini čuda za razvoj samodiscipline. U školskom uzrastu to je recimo učenje deteta da ceo džeparac ne potroši odmah, već da štedi. Pomozite im da shvate da neki poželjni ishodi, poput postizanja dobrih rezultata u školi i sportu i pomaganja drugima zahtevaju od nijh i da se zauzvrat odreknu nekog trenutnog benefita", savjetuje Popović.