Svaki roditelj vjerovatno je iskusio trenutak panike kada se krene na spavanje, a igračka s kojom dijete obično spava, veliki plišani medo, zeko, ofucana dekica ili obična tješilica – je jednostavno nestala!
Ako već prije nismo, u tim trenucima sigurno shvatimo koliko su djeci važni i nezamjenjivi njihovi prijatelji za spavanje. Što karakterizuje igračke za spavanje? Obično su mekane i plišane tako da se dijete uz njih može stisnuti, zagrliti ih i pomaziti se, a djeca ih obično počnu koristiti od 6 mjeseci na dalje.
Neka djeca koriste te igračke samo tokom dnevnih i noćnih spavanjaca, dok druga insistiraju da ih njihove omiljene igračke prate gdje god da pođu. Iako se neki roditelji uznemire i zabrinu kada vide koliko je dijete vezano uz svoju igračku, imati „miljenika“ je u stvari sasvim normalna pojava, pa čak i zdrav proces odrastanja. U stvari, ti predmeti igraju važnu ulogu u u djetetovom životu, pružajući mu utjehu kada je uzrujano ili uplašeno, osjećaj sigurnosti kako postaju sve samostalniji, a igračka je nerijetko i zamjena za društvo kada roditelj nije u blizini.
Usto, kada djeca nisu kod kuće ili uz svoje najmilije, preko mirisa igračke (barem onih koje nisu svake nedjelje u perilici rublja), osjete miris mame, tate, svoje kuće i generalno svega onoga što im je poznato i drago. Istraživači su došli do zaključka da su omiljene igračke jako korisne kada je dijete pod stresom.
Provedeno je i istraživanje i grupa djece dovedena je na pregled pedijatru. U grupi je pola djece bilo vezano uz neku igračku, dok ih pola nije imalo omiljenu tješilicu. Tada su kreirani različiti scenarijumi: kod djece koja su vezana uz neku igračku, tokom pregleda je mamama rečeno da napuste prostoriju ali da ostave djetetu tješilicu ili da ostanu u prostoriji i sakriju tješilicu. Pritom su se pratili otkucaji djetetova srca i krvni pritisak, i dijete je bilo jednako uzrujano kada nije moglo dobiti omiljenu igračku, kao i kada bi mama otišla iz prostorije.
Niko ne zna kako se tačno stvori povezanost između djeteta i određene igračke te on ne može biti namješten ili prisilan.
Ponekad roditelji ili neki rođak kupe djetetu igračku baš za tu namjenu i žele da dijete ide s njom spavati i da mu to bude omiljena igračka, ali dijete je ono koje donosi konačnu odluku i jedini presudan faktor koji odlučuje hoće li se taj „klik“ dogoditi.
Omiljene igračke djeci su žive i stvarne
Omiljene igračke posjeduju i neke faktore koje druge igračke nemaju. Psiholozi objašnjavaju da su one djetetu „personalizovane“ i samim time kao žive i djeca su im vrlo vjerna te teško da će nekom novom i boljom igračkom koju im želimo „podvaliti“ zamijeniti svog miljenika, a svaki pokušaj otimanja, pa čak i pranja igračke, završit će napadima bijesa.
Ponekad se ta emotivna veza može odužiti, pa čak i do odrasle dobi. Napravljena je još jedna studija 2010. u kojoj su osobe u svojim 20tima zamoljene da unište sliku svoje omiljene igračke iz djetinjstva. Rezultati su pokazali da su ti ljudi doživjeli vrlo veliku količinu psihičkog stresa tokom obavljanja zadatka, kojeg nisu doživjele kada su uništavale slike s nekim drugim predmetima koji su im poznati i koje svakodnevno koriste, kao što su njihovi novčanici, garderoba, moblni…psiholozi su stoga došli do zaključka kako u stvari nikada ne prerastemo privrženost.
Stoga, ako je vaše dijete opsjednuto nekom igračkom i svuda ju vuče sa sobom te strastveno brani, nemojte se brinuti. U tom odnosu nema ništa negativno niti će to u odrasloj dobi ostaviti kakve posljedice, a djetetu pruža osjećaj sigurnosti, utjehe i doma.
(djecjaposla.com)
