Bilo koja aktivnost napolju kod djece razvija motoričke sposobnosti i utiče na njihov kognitivni razvoj. Međutim, kada dođu hladniji i kišoviti dani roditelji obično izbjegavaju da izvode djecu i na tasu prevagne da je sigurnije da ostanu kod kuće nego da se, eventualno, razbole.

Psihologica Marija Krstić Zdravković kaže da je za djecu veoma bitno da po svim vremenskim uslovima provode vrijeme napolju.

Mališani očigledno instinktivno znaju šta im je neophodno za razvoj, pa tako nema djeteta koje kada vidi baru neće poželjeti da zagazi i skače po njoj. Ta radnja svakog roditelja pomalo frustrira.

Psihologica kaže da skakanje po barama razvija kod djece maštu, samostalnost, tako upoznaju svijet oko sebe i postaju samouvjerenija.

"Djeca samo žele da se igraju i da im bude zanimljivo. To je u njihovoj prirodi, a bare su im zanimljive jer kad skaču, prskaju, istražuju ih (oni ne mogu da ocijene da li su duboke). Sve što rade sami i što postignu i nauče sami dovodi do toga da postanu samouvjereniji, tj. da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti, pa samim tim će i dalje hteti da istražuju i postaju radoznaliji. Jedna sposobnost povlači drugu", objašnjava sagovornica RTS-a.

Nema opravdanja da i po kiši dijete sa kabanicom i gumenim čizmama ne provede vrijeme napolju. Pored navika koje roditelji primjenjuju kod kuće, slična situacija je i u vrtićima. Tako da u većini vrtića, kada je kiša, djecu ne izvode napolje.

U mnogim evropskim zemljama, poput Njemačke, bez obzira na vremenske uslove, djeca više vremena provode u prirodi.

To dobro utiče na imunitet kod djece, razvoj socijalnih vještina i za psihički razvoj.

Terapeutsko dejstvo skakanja po baricama

Krstić Zdravkovićeva naglašava da se dijete koje skače po barama oslobađa i nagomilanog stresa. Zatim, prema njenom mišljenju, ta aktivnost ima terapeutsko dejstvo.

"Djeca ne znaju da pokažu kada su ljuta, odnosno još ne umiju da upravljaju emocijama, tako da je skakanje jedan vid oslobađanja od stresa", objašnjava psiholog.

Pandemijski uslovi života imaju posljedice i po djecu, povećana je anksioznost i depresija, a vrijeme provedeno napolju i sve aktivnosti koje dijete ima u prirodi ili parku oslobađaju od napetosti.

Marina Deljanin je majka petogodišnjeg Uroša i dvogodišnje Lene i ona izvodi svoju djecu napolje u gotovo svim vremenskim uslovima. Kaže da su deca poslije toga mnogo zadovoljnija.

"Ja ne volim kišu, ali je deca obožavaju. Na kraju ispadne da je i mama zadovoljnija kada ih izvede napolje jer joj djeca ne skaču po glavi od dosade", napominje Marina.

Iako je ova mama često sama u parku sa djecom kada je kiša, njeno iskustvo pokazuje da pored toga što vrijeme provedeno napolju ima dobrobiti za djecu, isto tako ima i blagotvorno dejstvo na cijelu porodicu.

Psihologinja Marija Krstić Zdravković za RTS savjetuje svim roditeljima da umjesto što će svojoj djeci u kišnim danima pustiti da gledaju kako Pepa Prase i Džordž gaze blatnjave barice, obuku ih na odgovarajući način i izvedu napolje ne propuštajući priliku da i u kišnim uslovima pozitivno utiču na njihov razvoj.