Treba naučiti donositi odluke, a mnogi to nikada ne nauče, kaže psihijatar prof. dr Vladimir Diligenski.

Gaslajting je proces u kome neko pokušava da manipuliše nama tako što nas ubjeđuje u sve suprotno od onoga što osjećamo ili govorimo.

Psihijatar prof. dr Vladimir Diligenski kaže da nama mogu da manipulišu emotivni partneri, nadređeni na poslu, odnosno sve osobe od kojih na neki način zavisimo.

Da biste sami mogli da donosite odluke, da ne biste sumnjali u svoje misli, potrebno je potražiti pomoć.

"Nekada je dovoljno da to budu ljudi od povjerenja, najbolja drugarica, kako biste došli do a-ha efekta – prosvjetljenja. Do toga može doći i noću tokom spavanja, da se sve kockice slože", kaže prof. dr Diligenski. 

Problem sa manipulacijom je i to što se manipulisana osoba ponekad osjeća ušuškano, jer neko stoji iza njenih odluka, a kao primjer prof. dr Diligenski navodi majke koje ne puštaju svoju djecu da se osamostale.

"Onda uđete u zonu komfora i nikad ne završite  fakultet, jer to je napor i nećete da se odreknete zone komfora. Život je dovoditi sebe u nova iskušenja, čim ih nemate, onda je to prazna priča", napominje profesor i dodaje da je osvješćivanje i tražnje rješenja znak zrelosti.

Osvrćući se na period pandemije, dr Diligenski objašnjava da kada nas zadesi neka velika nesreća, kao što je kovid, lakše i brže donosimo krupne odluke.

"To je poznat proces. Blizak odnos sa smrću ubrzava naše procese donošenja odluka – da li živjeti sa nekim, promijeniti posao i slično", kaže psihijatar.

Ukazuje da je najteže šlajfovanje u mjestu i ne donošenje odluka.

Problem imaju oni sa opsesivnom neurozom, odnosno perfekcionisti, prenosi "RTS".

"Oni misle pogriješiću i napraviću sebi štetu – nije greška uvijek štetna, nekad je i dobra, da naučite. Donošenje odluka treba da se nauči, a neki nikad ne nauče", zaključuje prof. dr Vladimir Diligenski.

"Gaslajting" ili plinska svjetlost

Glagol "gaslighting", kod nas se može prevesti frazom "praviti nekoga ludim".

Glagol je eho filma iz 1940. godine Plinska svjetlost britanskog reditelja Torolda Dikinsona.

Psihološki triler, adaptacija je istoimenog pozorišnog komada Patrika Hamiltona, objavljenog dvije godine ranije.

Glavni junak stvara posebnu psihološku atmosferu u kući sa ciljem da ubijedi suprugu da je luda. Vizuelni simbol njegove psihološke obmane je prigušena svjetlost plinske lampe, tipične za Viktorijanski period.

Ta vizuelna asocijacija iznedrila je glagol, koji u modernom engleskom jeziku znači svesnu i zlonamjernu obmanu i insistiranje na toj obmani uprkos činjenicama, koje dokazuju suprotno, a sve u cilju izvlačenja lične koristi.

Žrtva počinje da sumnja u ispravnost sopstvenih misli, percepcije stvarnosti, sjećanja i samim tim postaje zbunjena, gubi samopouzdanje, samopoštovanje, postaje emocionalno i mentalno nestabilna i zavisna od manipulatora.