Dezodoransi imaju mirise koji prekrivaju miris znoja i tvari koje sprječavajući prekomjernu brojnost bakterija, takozvane konzervanse. U antiperspirantima su i tvari koje smanjuju lučenje žlijezda znojnica, a za to se koriste soli aluminija i cinka. Kako bi dobro mirisali, u njih se stavljaju tvari dobro poznate u većini kozmetičkih proizvoda poput limonena, geraniola, kumarina i drugih. Ponekad se može naći i talk koji se inače stavlja u dječje pudere kako bi upio višak znoja ili mineralit, odnosno perlit, vulkanski pijesak.
Kod dezodoransa su popularni sprejevi, a u njima je sadržaj u tekućem stanju ili u obliku finoga praha kako bi se mogao fino raspršivati. Za pogonski plin koji izbacuje sadržaj najčešće se koristi smjesa prirodnih plinova propana, butana i izobutana. Smjesa propana i butana poznata je kao LPG ili ukapljeni naftni plin koji se koristi u automobilim i u domaćinstvima. Oni su iznimno hlapivi i ne štete ljudima.
Vrlo su zapaljivi pa treba s njima rukovati ispravno kako je navedeno na deklaraciji. Izobutan je takođe lako zapaljiv, a koristi se kao sredstvo za hlađenje u hladnjacima umjesto štetnih freona.
Postoji mnogo rasprava među među stručnjacima oko sigurnosti zdravlja ljudi i dezodoransa.
Mnogi stručnjaci govore da začepljenje pora i sprječavanje znojenja nije zdravo. Neka istraživanja govore o poveznici između sastojaka antiperspiranata, primjerice soli aluminija i raka te Alzheimerove bolesti i mnogih drugih.
Drugi smatraju kako te tvrdnje nisu tačne te da u određenom vremenskom razdoblju unesemo više aluminija hranom i vodom te prašinom. Znanstveni odbor za zaštitu potrošača europske unije (SCCS) u „Mišljenju o sigurnosti aluminija u kozmetičkim proizvodima“ iz 2014. ne negira neurotoksično djelovanje aluminija, ali smatra da je nema dovoljno dokaza da bi se provela odgovarajuća procjena rizika zbog korištenja aluminija u kozmetičkim proizvodima.
Istraživanja o ovoj problematici trajat će još godinama. U kozmetici se trenutno koristi oko 25 aluminijevih spojeva. Važno je znati i da aluminij nije prirodno prisutan u ljudskom tkivu. Prilikom znojenja naša koža ispušta znoj koji ima mnoštvo tvari uključujući soli, masti i razne produkte našega metabolizma.
U proizvodima koje koristimo protiv neugodnih mirisa i za smanjenje količine znoja kojeg će naša koža proizvesti također se nalazi mnoštvo tvari. Što je ovih tvari više, ili više vrsta tih tvari, proizvod će biti učinkovitiji i duže će sprječavati pojavu neugodnih mirisa. Ali ne postoji proizvod koji će zamijeniti sapun i vodu onoliko koliko piše da dezodoransi djeluju. Osobna higijena mora biti temeljna navika svakoga, a dezodoransi samo su pomoć.
Treba paziti i da se ne ozlijedimo i izbjegavati dezodoranse na netom obrijanu ili depiliranu kožu, kako bismo smanjili mogućnost da tvari iz proizvoda uđu u naš organizam. Također, ako piše da proizvod valja nanositi s odaljenosti od 15 cm to nije bez razloga. Tako ćemo nanijeti baš preporučenu količinu proizvoda.
