"Volio je život, radovao se svakom trenutku, bio je pun optimizma u svakoj situaciji, a kad bi mu bilo teško znao je da me zove i po desetak puta, i danju i noću, jer smo, bili, ne samo zemljaci, već izuzetni prijatelji", kaže profesor Kerkez .

"Bio je dobar pacijent, nikad se ništa nije žalio, vjerovao je ljekarima, bio zahvalan i ljekarima i osoblju kad god je bio u bolnici. Nama je, i pred operacije koje je imao, znao da unese vedrinu, da porogovori viceve njegovim lijepim krajiškim glasom, pa još kad zapjeva „na suvo“.

Bora je, kaže dr Kerkez, bio kao majka mnogim Krajišnicima koji su, poslije njega došli u Beograd, pomagao im je koliko je mogao, a svakoga je, u najmanju ruku, volio i poštovao.

"Nikad se nije pravio važan, uvijek je bio isti kao onaj mali Bora, kad je krenuo iz rodnog sela u svijet, gdje je napravio veliku muzičku karijeru, postao popularan, ne samo u našem rodu", naglašava profesor Kerkez.

"Stigla ga je, nažalost, najteža, opaka bolest za koju nije bilo lijeka. Veliki čovjek Bora, popularni pjevač koga žale listom njegovi Krajišnici i mnogi drugi poštovaoci, ostaće da traje, zaista, na mnoga ljeta. To je i zaslužio."