Ipak, kako sama ističe, nakon ovog teškog životnog perioda promijenili su joj se pogledi na život i prijateljstva, budući da joj se mnoge kolege nisu ni javile, a očekivala je njihovu podršku.

"Ne znam zašto Rada Manojlović, sa kojom sam bila i više nego dobra, nije našla za shodno ni da me okrene. To je možda i razlog njene priče da smo na distanci. Stvarno joj nisam ništa loše uradila. Svaki put joj čestitam na pjesmi, uputim podršku", izjadala se Katarina za Svet.

"Kada sam bila u bolnici, niko osim mojih prijatelja, sestre i generalno porodice, nije mi dolazio u posjetu. Isto je osjetio i Darko Lazić. Žao mi je što progledamo tek kada smo u bolesti i zlu, ali to je surova realnost. Biću u korektnim odnosima sa svima, ali onima koji nisu bili tu za mene su moja vrata zauvijek zatvorena", istakla je Grujićeva, dodajući da su su joj se, ipak, pri ruci našle Edita Aradinović, Tamara Milutinović, Maja Berović, Aleksandra Prijović, Milica Todorović i Jelena Kostov.

"Od starijih kolega Ceca me je baš prijatno iznenadila. Ona je bila šokirana što sam u bolnici i pitala me je što je nisam zvala. Rekla je da bi da mi uvijek pomogne i pitala me je da li mi treba nešto. Čak i kada sam izašla iz bolnice, Ceca me je zvala da vidi kako sam. To ne mogu nikad da je zaboravim, a ja sam je vidjela samo jednom. Jako me je dirnula i dužnik sam joj do kraja života", zaključila je pjevačica.