Po razlazu, Bajaga je odlučio da pokloni Čorbi jednu od najljepših balada jugoslovenske scene, koju je na kraju i sam snimio. Riječ je pjesmi "Kad hodaš".

Nakon odlaska iz Čorbe Bajaga pravi spektakl sljedećih godina i postaje "Bajaga".

A šta se zapravo dešavalo te davne 1984. godine, svjedoče samo intervjui i izjave muzičara.

"Za razvod braka ponekad treba daleko manje vremena od šest godina, koliko smo mi bili zajedno", izjavio je tada 1984. godine Bora Đorđević, vođa Riblje čorbe. Otkaz po kratkom postupku su, naime, dobili Momčilo Bajagić i Rajko Kojić, gitaristi Čorbe.

"U početku ti može biti simpatično kad neko mljacka dok jede, a kasnije dobiješ želju da ga ubiješ zbog toga", govorio je s paralelom Đorđević. "Dok smo muzički išli naprijed sve je imalo opravdanja, sitne ljudske slabosti su bile u drugom planu. Međutim, u posljednje vrijeme svirka je prestala biti uživanje podjednako za sve, čak je dotle došlo da smo Miša i ja, stari konji, najviše vukli na probama. To sam morao prekinuti."

U početku se činilo da nema ničeg neobičnog u tome što članovi Čorbe pokušavaju da se iskažu solo projektima. Pogotovo ako se uzme u obzir Borino oduševljenje Bajaginom pločom. Naklonost Bajaginom ležernom pristupu rocku i svježim, veselim tekstovima, publika je iskazala tokom serije veoma uspješnih koncerata.

U međuvremenu, snimljen je i novi album Riblje čorbe "Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju". Odmah da kažemo, to je najslabija Čorbina ploča, stilski je dosta neujednačena. Tandem Đorđević - Bajagić se suviše udaljio, tako da je nekad idealan sklad Borine pjesničke jetkosti i Bajagine lepršavosti bio potpuno razbijen.

Najbolji primjer za ovu tvrdnju su neobavezna "Kazablanka" i mračna pjesma "Ravnodušan prema plaču". Krenula je i Čorbina turneja, koja je prošla gotovo nezapaženo u usporedbi s ranijim.

Saznao sam iz novina da nisam više u Čorbi

Članovi benda su poslije turneje otišli na odmor, a onda je objavljeno da se Bora Đorđević odriče usluga Momčila Bajagića i Rajka Kojića.

"Dogovorili smo se da se nađemo tek početkom jeseni", govorio je tada Rajko Kojić. 

"Iznenada, Bora me je pozvao i rekao mi da treba da sviramo u Grčkoj, u nekom hotelu. To me je iznenadilo. Zar da kao jedna od najboljih jugoslovenskih grupa uveseljavamo publiku iz večeri u večer na nekoj terasi? Ni za kakve pare ne bih na to pristao. Inače, saznao sam iz novina da nisam više u "Čorbi". Mislim da je Bora postupio kao pravi apsolutista."

Nevolja je u tome što poslije određenog vremena svi počinju biti strašno pametni", objašnjava Bora Đorđević.  "U Suncokretu se to dogodilo poslije tri godine, u Prijateljima poslije jedne, a u Čorbi, evo, poslije šest. Svi su počeli iznositi lične meditacije o tome šta bi za bend bilo najbolje. Ali, u ovom je*enom poslu nema samoupravljanja. Samo jedan čovjek treba misliti i samo je jedan odgovoran. Tu ulogu sam, neskromno, dodijelio sebi", pričao je tih godina Đorđević.

Bora kaže da su stvari počele izmicati mu iz ruku za vrijeme selekcije pjesama za posljednji album.

"Po prvobitnoj zamisli, trebalo je da se pjesme "Tamara", "Berlin" i "Mali slonovi" nađu na Čorbinom albumu. Naime, ja ne guram po svaku cijenu svoje pejsme. Vidio sam da je Bajagi dobro pošlo i insistirao sam da on što više piše. Onda je on rekao da će za grupu dati "Kazablanku", a ove tri pjesme objaviti na solo-albumu. Da se razumijemo, samostalni projekti su van diskusije. Od srca sam podržavao Bajagin album, čak sam se kladio da će po tiraži daleko premašiti Bebekovu samostalnu ploču. Ali mora se znati što je primarnije - rad u grupi ili solo karijera. Mislim da su Bajagi napunili glavu neki kritičari. Počeo je misliti da je veća firma od Čorbe. Čekao je pogodan trenutak da ode. Samo sam ga preduhitrio. Ipak, žao mi je što nije više s nama. Izvanredno smo se dopunjavali."